Crkva Svetog Josipa u Sarajevu

Crkva Svetog Josipa je katolička crkva koja se nalazi u centru Sarajeva u naselju Marijin Dvor. Izgrađena je pred sami Drugi svjetski rat, 1940. godine. Gradnja je počela, 1936. godine, za vrijeme nadbiskupa Šarića koji je na tom prostoru osnovao i Župu sv. Josipa. Ova sakralna crkva izgrađena je u neoromaničkom stilu, a projekotovao ju je i izgradio arhitekta Karlo Paržik.

Crkva posjeduje dvije lađe, dvije sakristije i dva oratorija. Slike sv. Petra i sv. Andrije, te muzej župe u kripti (osnovane od prvog župnika Ladislava Gagulića), kao i bogati vitraži ukazuju na kulturni značaj ovog objekta za cijelo područje.

O važnosti ove crkve govori i podatak kako je oltar dar samog pape Pia XII. Drugi svjetski rat je spriječio da zavjetna crkva svetog Josipa postane prvostolnica, a prvi župnik vlč. Božidar Bralo osuđen je na smrt vješanjem nakon završetka Drugog svjetskog rata.

Crkva ima status Nacionalnog spomenika Bosne i Hercegovine.

Katedrala Srca Isusova u Sarajevu

Katedrala Srca Isusova prvostolna  crkva Vrhbosanske nadbiskupije nalazi se u centru Sarajeva.  Sagrađena je u neogotičkom stilu 1889. godine na mjestu nekadašnjeg janjičarskog logora gdje je austro-ugarska uprava namjeravala sagraditi gradsku tržnicu. Projektovao ju je Josip Vancaš.

Unutrašnjost crkve je bogato ukrašena. Za freskoslikarstvo je bio zadužen čuveni italijansko-njemački freskoslikar Alexander Maximilian Seitz. On je tim povodom i posjetio Sarajevo, koje je na njega očito ostavilo neizbrisiv trag. Naime, zabilježeno je da ga je nadbiskup Stadler, prilikom posjete u Rimu 1887. godine, zatekao na bolesničkoj postelji obučenog u bosansku narodnu nošnju, sa fesom na glavi. Iako je Seitz nadbiskupu Stadleru preporučio da započete radove dovrši njegov sin Lodovico, slike na zidu je na kraju ipak izradio njegov pomočnik Alberto de Rohden.

Poseban doživljaj za mnoge Sarajlije je posjeta Katedrali u vrijeme ponoćke. Ta tradicija u Sarajevu postoji već dugo, premda su nekada samo pojedini sarajevski muslimani, Jevreji i pravoslavci kao gosti zavirivali u svečanu atmosferu Katedrale na Badnje veče.

Već nakon Drugog svjetskog rata taj je običaj postao masovna pojava. Gotovo da ne postoji Sarajlija koji nije ušao u Sarajevsku Katedralu i osjetio svečanu atmosferu ponoćke, zagledan u prizor slike na kojoj su uz sv. Franju Asiškog i sv. Dominika prikazani Bosanac i Bosanka koji kleče s djetetom u rukama, dok se u pozadini vidi pogled na Sarajevo s Vratnika.