Ski centar Ponijeri kod Kaknja

Ponijeri su vikend naselje a i izletište za mnoge Kakanjce kako u zimskom tako i u ljetnom periodu. Ponijeri po svojoj ljepoti zaslužuju pažnju šireg prostora. Naziv Ponijeri potječe od riječi «ponori» ili «poniranje». I zaista u Ponijerima se na nekoliko mjesta mogu susresti ponori. U Ponijerima su vršena ispitivanja negdje iza drugog svijetskog rata bojenjem vode tamošnjih potoka. Voda koja ponire u središtu Ponijera, dokazano je, da se ta voda pojavljuje negdje na dnu Ponijera u obliku vrela.

Nadmorska visina Ponijera je negdje oko 1000 m a kote okolo Ponijera su preko 1000 m. A to je naidealnije područje i visina za odmor i rekreaciju. Zrak je neobično čist i bogat kisikom. Značajno su udaljeni od zagađivača okoline. Prije šezdesetih godina to je bilo zemljoradničko zemljište za ukos trave i uzgoj stoke. Poslije II sv. rata na lokoaciji Ponijera - Vrheblje je bila planirana izgradnja bolnice za plućne bolesnike, ali miješanjem politike taj je projekat preseljen u Sarajevo.

Prednosti ovog skijališta su odlično pripremljene skijaške staze, dugogodišnje postojanje skijaške škole , mogućnost iznajmljivanja opreme i dobar pristup.

​

Ski liftom i ski stazom u dužini od 1000 m Ponijeri se uvrštavaju u naše skijaške centre.

Despića kuća

Despića kuća je muzejsko-izložbeni objekat u Sarajevu, koji prikazuje kulturu stanovanja bogate, trgovačke, pravoslavne porodice Despić. Nalazi se u starom dijelu Sarajeva, nedaleko od Latinske ćuprije, na uglu ulica Obala Kulina bana i Despićeva. Građena je u nekoliko faza, u tri različita perioda. Najstariji dio datira iz 17. vijeka. Značaj kuće je u činjenici da su se u njoj odigravale prve klasične pozorišne predstave tako da se ovaj objekat može smatrati pretečom savremenog pozorišta u Sarajevu. Enterijer Despića kuće Sarajevo Porodica Despić je kuću poklonila Gradu zajedno sa još jednim objektom u kojem je danas smješten Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti BiH. Kuća je danas u vlasništvu Muzeja Sarajeva.

 Oko 1760. godine u Sarajevo iz Gacka stiže ćurčija Risto Slijepčević koji se oženio djevojkom Despinom sa kojom kupuje kuću u Latinluku oko 1780. Godine. Kuća se sastojala od podruma (magaze), jedne sobe u prizemlju i sobe na spratu.  Nešto kasnije su kupili još jednu kuću u blizini te su obje kuće stavili po isti krov.

Sinovi Riste Slijepčevića su po tadašnjem običaju, nazivani Ristići. Najpoznatiji član ove porodice je definitivno Makso Despić. Prema riječima Kuča, Makso Despić je bio najmarkantnija ličnost ove porodice. Rodio se u doba osmanske vladavine, živio je u vrijeme Austrougarske, a umro je u doba Kraljevine Jugoslavije. Bio je vrstan trgovac i čestit građanin Sarajeva. Dvaput je išao na hadžiluk u Jerusalim zbog čega je dobio nadimak Hadži-Makso.

Muzej Brusa-bezistan

Ne možete biti u Sarajevu a da ne posjetite Baščaršiju i Brusa-bezistan. Ovaj monumentalni objekat izgradio je 1551.g. Rustem-paša Veliki vezir Sulejmana Veličanstvenog. Objekat je služio za prodaju svile koju je sam osnivač proizvodio u Brusi. Brusa bezistan ima pravokutnu osnovu (29,5 x 20,5 m), građen je od kamena i pokriven sa šest kupola i dvije manje kupolice.

Masivni stubovi unutar bezistana imaju konstruktivnu ulogu, a iznad kojih su kupolice koje su služile za čuvanje arhivskih dokumenata i sidžila.

Brusa bezistan sa svojih 6 krovnih kupola jedna je od najinteresantnijih građevina na Baščaršiji. Za razliku od Gazi Husrev-begovog bezistana, u kom su se prvobitno prodavale namirnice, u Brusa bezistanu su se, pored svile, prodavale kućne potrepštine i manji namještaj. Danas je to jedan od muzeja u gradu.

Aškenaška sinagoga u Sarajevu

Na lijevoj obali Miljacke, u blizini mosta Drvenija nalazi se Aškenaška sinagoga, danas jedina aktivna sinagoga u Sarajevu. Sagrađena je 1902. godine u tadašnjoj ulici Tereziji (danas Hamdije Kreševljakovića).

Sinagoga je građena u pseudomaurskom stilu, a projektant je bio poznati arhitekt Karl Paržik, autor mnogih značajnih zgrada u Sarajevu.

Dvorana u kojoj se odvija bogosluženje sagrađena je sa galerijom namijenjenoj ženama, dok je na istočnoj strani, okrenut prema Jerusalemu, smješten Aron hakodeš (ormar u kojem se čuva Tora).

Povodom proslave 25. godišnjice od njezine izgradnje sinagoga je 1927. godine temeljito rekonstruisana, a 1933. godine je sa njene zapadne strane sagrađena zgrada za smještaj administracije aškenaške jevrejske opštine, biblioteka, stan za rabina, te prostori za ostale prateće službe.

Nakon Drugog svjetskog rata i velikog stradanja sarajevskih Jevreja, Aškenaska sinagoga ostala je jedini aktivni jevrejski hram u Sarajevu i služi kao zajednička bogomolja i Aškenazima i Sefardima.

Kroz nekoliko stoljeća življenja u Sarajevu Jevreji su dali veliki doprinos razvoju grada. Kada govorimo o najistaknutijim sarajevskim Sefardima i Aškenazima ne

možemo a da ne spomenemo Nehemiju Kajona, Davida Pardu, Abrahama Kapona, Morica Levija, Kalmija Baruha, Lauru Papo La Bohoretu, Danijela Ozmu, Marcela Šnajdera, Isaka Samokovliju, Samuela Elazara.

                

Crkva Svetog Josipa u Sarajevu

Crkva Svetog Josipa je katolička crkva koja se nalazi u centru Sarajeva u naselju Marijin Dvor. Izgrađena je pred sami Drugi svjetski rat, 1940. godine. Gradnja je počela, 1936. godine, za vrijeme nadbiskupa Šarića koji je na tom prostoru osnovao i Župu sv. Josipa. Ova sakralna crkva izgrađena je u neoromaničkom stilu, a projekotovao ju je i izgradio arhitekta Karlo Paržik.

Crkva posjeduje dvije lađe, dvije sakristije i dva oratorija. Slike sv. Petra i sv. Andrije, te muzej župe u kripti (osnovane od prvog župnika Ladislava Gagulića), kao i bogati vitraži ukazuju na kulturni značaj ovog objekta za cijelo područje.

O važnosti ove crkve govori i podatak kako je oltar dar samog pape Pia XII. Drugi svjetski rat je spriječio da zavjetna crkva svetog Josipa postane prvostolnica, a prvi župnik vlč. Božidar Bralo osuđen je na smrt vješanjem nakon završetka Drugog svjetskog rata.

Crkva ima status Nacionalnog spomenika Bosne i Hercegovine.

Gazi Husrev-begova medresa u Sarajevu

Gazi Husrev-begova medresa je jedna od najstarijih obrazovnih institucija na području zapadnog Balkana. Kontinuirano radi preko 470 godina.

Medresa je iznjedrila više od 10.000 učenika, a najviše uleme, od reisu-l-ulema, muftija, šejhu-l islama. Gazi Husrev-begova medresa, sada najstarija obrazovna institucija u Bosni i Hercegovini osnovana je 1537. godine, a njeno osnivanje ozvaničeno je vakufnamom Gazi Husrev-bega, osmanskog namjesnika koji je smatran i jednim od osnivača grada Sarajeva.

Odlukom samog osnivača medresa je smještena u samo srce sarajevske čaršije, a njeno projektovanje povjereno, tada vodećem arhitekti Osmanskoga carstva, Perzijancu Adžemu Esiru Aliju iz Tabriza. Po njegovim nacrtima, medresu su gradili dubrovački majstori i domaći neimari od bosanskog kamena i olova. Kompaktna, skladna i monumentalna građevina dovršena 1537. godine postala je i ostala jednim od simbola Sarajeva. Sve nove dogradnje i popravke do danas naslanjale su se na istu ideju.

Gazi Husrev-begova medresa danas djeluje kao srednja škola. Medresa je škola internatskog tipa. Gazi Husrev-begova medresa djeluje kao jedinstvena škola sa muškim i ženskim odjeljenjima. Primarna zadaća odgojno-obrazovnog programa  Gazi Husrev-begove medrese pored najboljeg obrazovanja obuhvata i najljepši odgoj učenika i učenica medrese.

Rijeka Bosna - Najveća rijeka u BiH

Od svih rijeka koje izviru i uviru u Bosni i Hercegovini, najveća je rijeka Bosna. Izvire ispod Igman planine, u neposrednoj okolini Sarajeva, a nakon 270 km toka, ulijeva se u Savu kod Bosanskog Šamca.U izvorskom dijelu Bosna je tipična salmonidna voda sa izuzetnim potencijalom za mušičarski ribolov. Rijeka Bosna protiče centralnim dijelom Bosne, a kod Bosanskog Šamca se ulijeva u rijeku Savu te pripada crnomorskom slivu. U rimsko vrijeme rijeka se zvala Basana ili Basin i historičari smatraju da je po njoj i nastala riječ Bosna. U gornjem toku, od izvora do Zenice, protiče kroz Sarajevsko, Visočko, Kakanjsko i Zeničko polje koja razdvajaju sutjeske.

Rijeka Bosna je duga 273 km, duboka je 1-3 m (u virovima dostiže dubinu i do 10m) a široka 35-170m. Najviše je sužena između Maglaja i Doboja. Obale su joj visoke od 1,5 do 6m, a djelomično su obrasle šumom i žbunjem. Na više mjesta pravi slapove i brzake. 

Dolina rijeke Bosne spaja Panonsku niziju sa centralnom Bosnom, odakle je dolinom Neretve vezana sa Jadranskim morem. Njome vodi željeznička pruga i automobilski put koji se produžuju u dolinu Neretve. Dolinu Bosne presijeca željeznička pruga i automobilski put Tuzla-Doboj-Banja Luka. U srednjem toku je dolinom Lašve povezana automobilskim putem prema Travniku i dalje prema Bihaću dok u gornjem toku u dolinu Bosne izbija put Višegrad-Sarajevo. Oblast u dolina rijeke Bosne je najnaseljenija u Bosni i Hercegovini i dom je za skoro milion stanovnika kao i industrijski je centar države. Naselja uz Bosnu su drumskog tipa, ponegdje dosta razrijeđena. U dolini Bosne se nalaze gradovi Sarajevo, Visoko, Kakanj, Zenica, Zavidovići, Žepče, Maglaj, Doboj, Modriča i Bosanski Šamac.

Ajfelov most ili Skenderija most u Sarajevu

Sarajevo je puno mostova, a jedan od njih je i Ajfelov most.

Ajfelov most ili Željezni Skenderija most se nalazi u blizini sarajevskog kulturno-sportskog centra Skenderija. Prvobitni most je izgrađen u 15. vijeku po nalogu Skender-paše, kako bi se povezale građevine njegove zadužbine na obalama rijeke Miljacke.

Most sa željeznom ogradom je izgrađen 1893. godine, uzvodno od prvobitnog, a navodno ga je projektovao Gustav Eiffel, graditelj čuvene Ajfelove kule u Parizu. Iako ne postoji dokument koji potvđuje ovu pretpostavku most nosi ime Ajfelov.

Ajfelov most je bio jako oštećen tokom opsade Sarajeva, a obnovljen je 2004. godine.

Rimski most na Ilidži

Rimski most na Ilidži iznad rijeke Bosne izgradili su u prvoj polovini 16 vijeka osmanlijski neimari koristeći se kamenom sa ostataka rimskog naselja Aquae Sulphurae, a u drugoj polovini 16 vijeka most je rekonstruisan.

Ime Rimski, taj turski most ima zahvaliti upravo svojoj lokaciji. Most je izgrađen od klesanog kamena i oblikovan je kao niska polegla građevina na sedam lukova. Lukovi su visinski nešto niži na krajevima i rastu prema sredini, pa tako imamo karakterističan, blago ispupčen, oblik ovoga mosta. Dužina mu iznosi oko 40 metara, a širina 4,5 metara.

Most je izgrađen od klesanog kamena i oblikovan je kao niska polegla građevina na sedam lukova. Lukovi su visinski nešto niži na krajevima i rastu prema sredini, pa tako imamo karakterističan, blago ispupčen, oblik ovoga mosta. Dužina mu iznosi oko 40 metara, a širina 4,5 metara.

Careva ćuprija

Careva ćuprija ili Carev most je jedan od mostova preko Miljacke u Sarajevu.Prvobitni most sagradio je plemić Isa-beg Isaković, malo niži od današnjeg (ispred ulaza u istoimenu džamiju - Careva džamija), u 15. vijeku, ali je srušen 1619. u poplavi. Hadži Husein-aga Haračić je sagradio kameni most sa tri stuba i četiri luka na istom mjestu, i radi oštećenja je rekonstruisan od strane Hadži Mustafe Bešlije 1792.

Za vrijeme Austro-Ugarske okupacije, most je srušen zbog lošeg stanja u kojem se nalazio, nakon čega je sagrađen novi po ugledu na prvobitni most. Most je sačuvao svoj izvorni naziv. 

Ovaj most predstavlja pionirski pokušaj upotrebe armiranobetonske konstrukcije u mostogradnji Austro-Ugarske monarhije. Dovršen je 1897. godine. Kolovoz je urađen od granitnih kocki, dok su trotoari asfaltirani. Pretpostavlja se da je ova visina ranije bila viša, odnosno da su i trotoari bili urađeni od granita.

Most je u periodu između dva svjetska rata preimenovan u Most Bogdana Žerajića, sve do 1992. godine, kada mu je vraćeno izvorno ime. Danas se most nalazi u lošem stanju. Konstruktivni elementi mosta, armiranobetonska konstrukcija mosta je oštećena i vidljive su mnogobrojne pukotine, čemu sigurno ne pomaže ni intenzivan saobraćaj koji se odvija preko mosta, i to u oba smjera.

Proglašen je nacionalnim spomenikom BiH 2009. godine.

Vrelo Bosne

Bosna je rijeka u Bosni i Hercegovini. Izvire iz kraških vrela u selu Vrutci u blizini Ilidže u podnožju planine Igman na 500 m nadmorske visine. Sam lokalitet izvora se naziva Vrelo Bosne i poznato je sarajevsko izletište. Vrela Bosne se nalaze u jugozapadnom dijelu Sarajevskog polja, u predgrađu Igman planine. Za njih se slobodno može reći da predstavljaju najljepši dio Sarajeva, ponos Sarajlija koji su oduvijek slobodne trenutke provodili u prekrasnom ambijentu uz žubor rijeke Bosne.

Na ovom mjestu se osjeća duh netaknute prirode i mnogobrojni posjetioci uživaju u čarima Vrela Bosne. Flora i fauna uz izvorište je bogata i specifična i doprinosi ljepoti pejzaža. Ipak, ono što je najljepše jeste samo izvorište rijeke Bosne, koja izvire iz nekoliko jakih kraških izvora na nadmorskoj visini od 492 m u području planine Igman.

Površina koju zahvata ovaj ravničarski kompleks veličine je 603 ha. Sam prostor izvorišta vrela Bosne bio je pod zaštitom od 1954.godine, a nakon stručne valorizacije cijelog prostora isto je proglašeno 2006.godine Spomenikom prirode - II kategorija po Međunarodnoj klasifikaciji unije za zaštitu prirode (IUCN).

Stari Rimljani i Osmanlije su upravo ovdje, na izvorima termalne vode gradili banje, a u vremenu Austro-Ugarske je bila mondeni centar Sarajeva. I danas se u ovom dijelu mogu vidjeti ostaci rimske kolonije Arheološki park Ilidža, Rimski most na Plandištu, te građevina iz vremena Austro-Ugarske (hoteli Ilidža, zgrada Općine i sl.).

Pravi fijakeri su još 1895. godine posjetioce prevozili Velikom Alejom do Vrela Bosne, a danas su turistička atrakcija.