Katedrala Srca Isusova prvostolna crkva Vrhbosanske nadbiskupije nalazi se u
centru Sarajeva. Sagrađena je u
neogotičkom stilu 1889. godine na mjestu nekadašnjeg janjičarskog logora gdje
je austro-ugarska uprava namjeravala sagraditi gradsku tržnicu. Projektovao ju
je Josip Vancaš.
Unutrašnjost crkve je bogato ukrašena. Za freskoslikarstvo
je bio zadužen čuveni italijansko-njemački freskoslikar Alexander Maximilian
Seitz. On je tim povodom i posjetio Sarajevo, koje je na njega očito ostavilo
neizbrisiv trag. Naime, zabilježeno je da ga je nadbiskup Stadler, prilikom
posjete u Rimu 1887. godine, zatekao na bolesničkoj postelji obučenog u
bosansku narodnu nošnju, sa fesom na glavi. Iako je Seitz nadbiskupu Stadleru
preporučio da započete radove dovrši njegov sin Lodovico, slike na zidu je na
kraju ipak izradio njegov pomočnik Alberto de Rohden.
Poseban doživljaj za mnoge Sarajlije je posjeta Katedrali u
vrijeme ponoćke. Ta tradicija u Sarajevu postoji već dugo, premda su nekada samo
pojedini sarajevski muslimani, Jevreji i pravoslavci kao gosti zavirivali u
svečanu atmosferu Katedrale na Badnje veče.
Već nakon Drugog svjetskog rata taj je običaj postao masovna
pojava. Gotovo da ne postoji Sarajlija koji nije ušao u Sarajevsku Katedralu i
osjetio svečanu atmosferu ponoćke, zagledan u prizor slike na kojoj su uz sv.
Franju Asiškog i sv. Dominika prikazani Bosanac i Bosanka koji kleče s djetetom
u rukama, dok se u pozadini vidi pogled na Sarajevo s Vratnika.
Nema komentara:
Objavi komentar