Planina Treskavica - Planina sa 365 vrela

Podaci govore da na ovoj planini izvire 365 vrela. Priroda ju je obdarila i velikim brojem jezera koja se napajaju iz lednika, podjezerskih izvora, okolnih izvora i potoka. Do većine jezera ne može se prići automobilom, čime su zaštićena od ljudskog djelovanja. Najviši vrh Treskavice iznosi 2.088 metara nadmorske visine i karakterističan je po tome što ga planinari zovu trima različitim imenima. Za jedne je on Mala ćaba, za druge Đokin toranj, a za treće Pakliješ.

Kada je vidljivo i sunčano, pruža se vidik sve do Crne Gore i Jadranskog mora. Treskavicu krase velike i guste šume crnogorice i bjelogorice, kao i brojni proplanci sa bujnom travom. Kristalno čista jezerska voda i nedirnuta okolina nude nezaboravne trenutke, posebno u vrelim ljetnim danima, a čitav put moguće je preći za nekih tri sata pješačenja. Upravo su brojni izvori i jezera ono što izdvaja Treskavicu od ostalih planina. Tu su i jezera Veliko, Platno, Crno, Bijelo i Zmijsko jezero te Turov Stan, Kućare, Trokunsko, Gornja Bara i Simovića Bara. Prvih pet jezera su glacijalnog porijekla, nalaze se iznad 1500 metara nadmorske visine i predstavljaju najizrazitije tragove ledenog doba na ovoj planini. Predstavljaju vrijedne ekosisteme sa specifičnom florom i faunom.

Hram boga Mitrasa u Jajcu

Hram boga Mitrasa je najstariji, a samim tim i jedan od najvrednijih spomenika u kraljevskom gradu Jajcu. Zbog svoje specifičnosti se ubraja i u najznačajnije mitreje u cijeloj Europi.

Sam spomenik datira iz 3. ili početka 4. stoljeća nove ere, a mitreizam kao kult potječe iz Indije, ali su ga rimske legije preko Irana, Sirije i Iraka donijele i u Jajce. Hram boga Mitrasa je sačinjen u pećini u kojoj se nalazi oltar na kojem je u živoj stijeni isklesan lik Mitrasa u trenutku ritualnog žrtvovanja bika, te simboli tame i svjetlosti.

Spomenik je pronađen 1931. godine ukopan u zemlji, nakon čega je sazidan zaštitni objekat, da ne bi došlo oštećenja spomenika usljed izloženosti padavinama i raznim drugim agensima.

Hram je obnovljen u okviru MDG-F programa "Unapređenje kulturnog razumijevanja u BiH" finansiranoga sredstvima vlade Kraljevine Španije. Vrijednost projekta je oko 260.000 KM. Prema vjerovanjima sljedbenika ljudima daje hrabrost, zemljama osigurava mir, štiti pravednike, carevima obećava prijestolja.

Ljepote Jablanice

Jablanica pripada gornjem regionu Hercegovine. Nalazi se ispod planina Čvrsnica i Prenj, prirodnih granica mediteranske i kontinentalne klime. Kroz centar grada protiče rijeka Neretva.

Prirodni resursi ove općine su ogromni i neiskorišteni i predstavljaju dobar oslonac za turistički razvoj. Jablaničko jezero, planine Prenj i Čvrsnica, skijalište Risovac, kanjon rijeke Neretve su prirodne ljepote kojih će te se dugo sjećati.

Jablaničko jezero pruža mogućnost za bavljenje sportovima na mirnim vodama, a kanjonom Neretve možete uživati u kajaku i raftingu. Planine Prenj i Čvrsnica su idealne za sportski lov i planinarenje, Risovac nudi sadržaje zimskog turizma i nalazi se u okviru Parka prirode Blidinje.

Eko selo Boračko jezero

Eko selo Boračko jezero osnovano je 2005. godine kao drustvo za sportsko-rekreativni turizam, hotelsko-turističko-ugostiteljske usluge i marketing.

Raspolaže sa 36.000 m2 uređenog prostora uz Boračko jezero, gdje se nalazi moderni auto-kamp. Postoji neposredan izlaz na jezero, gosti imaju priliku odmora, zabave i rekreacije na pontonskoj plaži. Čitav posjed se može obići pontonskim stazama, koje vode kroz prelijepu i očuvanu prirodu.

Na lokaciji "Eko sela" postoji restoran i kafeterija gdje se služe domaći, bosansko-hercegovačke specijalitete uz  ponudu vrhunskih vina, alkoholnih i bezalkoholnih pića.

U sklopu aktivnosti organizuje se Rafting na Neretvi. Postoji 10 rafting čamaca sa kompletnom opremom i vrhunski obučenim skiperima.

Organizuju se i jednodnevne izleti na Boračo jezero, izlete na Prenj, Rujište i Lukomir.

Šantića vila

Za vrijeme austrougarskog perioda u Bosni i Hercegovini se pojavljuje jedan novi tip zgrade za stanovanje koja se naziva vila. Bio je to slobodnostojeći objekat u vrtu, sa visokim drvećem i cvijećem.

Stambeni objekat – Vila Šantića tipološki odgovara austrougarskoj vili. Poglavar Bosne i Hercegovine, barun Benko, je 1902.godine sagradio vilu na Borcima u kojoj je često boravio sa društvom dolazeći u lov. Nakon deset godina, 1910.godine, je prodao vilu porodici Šantić iz Mostara.

Već 1913.godine, poznati pjesnik Aleksa Šantić se nastanio u ovoj vili, kada je bio protjeran iz Mostara od strane austrougarske vlasti zbog svojih rodoljubivih pjesama. Kao dobar prijatelj, a i u rodbinskoj vezi sa Šantićima, u vili je jedno vrijeme boravio i Svetozar Čorović.

Poslije I svjetskog rata Aleksa Šantić je prodao vilu Domu zdravlja (Higijenskom zavodu) Mostar, koji je 1928.godine vilu osposobio za Dječije oporavilište nadogradnjom još jednog sprata. U II svjetskom ratu vila je služila kao partizanska bolnica. Neprijateljska vojska je u tim ratnim godinama zapalila vilu.

Poslije II svjetskog rata Ministarstvo šuma BiH je obnovilo vilu za svoje potrebe i pretvorilo je u šumsko-lovačku kuću. Godine 1960.u Šantića vilu je uselio, zbog bolesti, i do smrti 1970.godine boravio akademski slikar Lazar Drljača koji je i sahranjen po sopstvenoj želji na proplanku, neposredno uz vilu. Objekat Vila Šantića je u ratu 1992-1995. godine stradao pri povlačenju vojske koja se tu nalazila (zapaljena), tako da su sada ostali samo kameni zidovi.

Ljepote Konjica

Opština Konjic leži na rijeci Neretvi neposredno uz Jablaničko jezero. Jedan je od najstarijih gradova BiH, koji je bio važan saobraćajni čvor u osmanlijskom periodu. Stoga je i arheološko naslijeđe opštine Konjic bogato, posebno spomenicima iz srednjeg vijeka.

Ovdje se nalazi jedno od najvećih vještačkih jezera u ovom dijelu evrope - Jablaničko jezero. Kameni most na Neretvi sagrađen je 1682 godine, a porušen 1945. Već 1946 sagrađen je betonski most koji je i danas u funkciji.

O historijskim zbivanjima, narodnom životu i običajima, o značajnim događajima, ljudima i legendama svjedoče i pričaju oko 4.160 stećaka na skoro 150 registrovanih nekropola. Bez sumnje, područje općine Konjic historijski je izuzetno bogat prostor. Na žalost, veliki broj spomenika je vremenom nestao, a sa njihovim nestankom Konjic, kao i svaka sredina, ostaje bez dijela svoje prošlosti, bez svjedoka na minula vremena.

Kruna cjelokupne ljepote su Boračko jezero i Neretva, koja, kao rijetko koja rijeka, ovako čista protiče po sredini grada, a koju  svakodnevno ukrašava pedesetak galebova. Neretva je najljepša krajem maja, kada riba počinje bolje da “uzima”, a pred zalazak sunca, na njene obale izađe desetine ribolovaca. Sve ljepote ovoga grada, Neretve, Boračkog jezera, Prenja, doline Neretvice i Idbarčice, kao i druge, ne mogu se opisati.

Ski centar Ponijeri kod Kaknja

Ponijeri su vikend naselje a i izletište za mnoge Kakanjce kako u zimskom tako i u ljetnom periodu. Ponijeri po svojoj ljepoti zaslužuju pažnju šireg prostora. Naziv Ponijeri potječe od riječi «ponori» ili «poniranje». I zaista u Ponijerima se na nekoliko mjesta mogu susresti ponori. U Ponijerima su vršena ispitivanja negdje iza drugog svijetskog rata bojenjem vode tamošnjih potoka. Voda koja ponire u središtu Ponijera, dokazano je, da se ta voda pojavljuje negdje na dnu Ponijera u obliku vrela.

Nadmorska visina Ponijera je negdje oko 1000 m a kote okolo Ponijera su preko 1000 m. A to je naidealnije područje i visina za odmor i rekreaciju. Zrak je neobično čist i bogat kisikom. Značajno su udaljeni od zagađivača okoline. Prije šezdesetih godina to je bilo zemljoradničko zemljište za ukos trave i uzgoj stoke. Poslije II sv. rata na lokoaciji Ponijera - Vrheblje je bila planirana izgradnja bolnice za plućne bolesnike, ali miješanjem politike taj je projekat preseljen u Sarajevo.

Prednosti ovog skijališta su odlično pripremljene skijaške staze, dugogodišnje postojanje skijaške škole , mogućnost iznajmljivanja opreme i dobar pristup.

​

Ski liftom i ski stazom u dužini od 1000 m Ponijeri se uvrštavaju u naše skijaške centre.