Sanski most - Grad na devet rijeka

Sanski most je grad koji bih voljela posjetiti. Čula sam da je to jedan naprosto divan grad koji oduševljava sa svojim izgledom. Sanski Most sa okolinom nalazi se u srednjem toku rijeke Sane, sa osloncem na planinu Grmeč na zapadu i planine Mulež i Behremaginicu na istoku. Područje općine Sanski Most ima rijeku Sanu i osam rječica; Sanicu, Dabar, Zdenu, Blihu, Majdansku Rijeku, Japru, Sasinku i Kozicu, te nekoliko kraćih ponornica. Na sanskom području ima nekoliko jakih kraških vrela koja su istovremeno i izvori rječica; Saničko vrelo, Dabarsko vrelo i vrelo Zdene. U selu Ilidža, podno planine Mulež, ima jači izvor radioaktivne sumporne vode sa značajnim ljekovitim svojstvima. Na svom području ima i nekoliko većih pećina među kojima su Hrustovačka i Dabarska. Zbog otvorenosti doline Sane prema sjeveru ovo područje je pod uticajem srednjoevropske klime.

S obzirom na povoljan geografski položaj i klimu, područje sanske općine bilo je naseljeno i u predhistoriji. Na to upućuju brojna nalazišta – gradine kako ih narod naziva. Predhistorija za ovo područje je vrijeme prije dolaska Rimljana u ove krajeve i ovladavanje njima. Do sada otkriveni spomenici i drugi nalazi u ovom području nisu dali podatke o toponomiji i stanovništvu ovoga kraja. Međutim, antički izvori ukazuju na to da su u dolini rijeke Sane i Vrbasa živjeli Mazeji, Ilirsko pleme. Oko 820 godine spominje se malo naselje po imenu mren tj luka mren.iz toga naselja se razvio grad po imenu sanski most ali taj razvoj je sporo tekao.

Općina Sanski Most na svojoj teritoriji ima niz zaštićenih spomenike prirode, kao što su:

– Pećina Hrustovača, koju krase stalaktiti i stalagmiti, umjetnički tajnovitom rukom prirode, izvajali su skulpture pećinskih životinja lava i slona, a ukrasi koji spajaju visoke svodove sa tlom, liče na ogrmone indijanske toteme. Na osnovu Zakona o zaštiti proglašena je spomenikom prirode. Posjeduje naučno istraživačke, obrazovne, turističko-rekreativne i druge vrijednosti.

– Izvor rijeke Dabar stavljen je na osnovu Zakona o zaštiti prirode pod zaštitu kao spomenik prirode. Tokom svog cjelokupnog toka rijeka Dabar je pitka i veoma bogata ribom, te predstavlja poseban revir.

– Dabarska pećina koja je na osnovu Zakona o zaštiti prirode, stavljena pod zaštitu kao spomenik prirode, nalazi se pored izvora rijeke, a čuvena je po činjenici da u njoj obitava čovječija ribica. Pećina posjeduje naučnu i rekreativnu namjenu.

– Vodopad Bliha – „Blihin skok” predstavljaprirodnu zanimljivost pa je na osnovu Zakona stavljen pod zaštitu kao spomenik prirode. Nalazi se u mjestu Fajtovci udaljen 14km od grada. Lomi se niz stijenu visoku oko 56 metara, stvarajući nadnaravnu prirodnu ljepotu. Vodopad ima naučnu i turističko-rekreativnu vrijednost.

Vodopad Blihin Skok - Biser Sanskog Mosta

 Vodopad Blihe se nalazi na putu Sanski Most- Lušci Palanka, između sela Gornji Kamengrad i Fajtovci, udaljen 14km od Sanskog Mosta. Sam prizor vode, koja se lomi i pada niz grbavu stijenu je predivan. Vodopad Blihe - „Blihin skok” predstavlja prirodnu zanimljivost pa je na osnovu Zakona stavljen pod zaštitu kao spomenik prirode. Lomi se niz stijenu visoku oko 56 metara.

Sama njegova lokacija omogućava veoma brz i siguran dolazak svim posjetiocima bilo da dolaze iz pravca Sarajeva ili Zagreba. Ovaj lokalitet je omiljen za izletnike i ribolovce. Lokalno stanovništvo masovno dolazi ovdje u potrazi za osvježenjem u toku vrelih ljetnih dana. 

Međutim, nije posjećen samo tokom ljeta, već tokom cijele godine jer se ovdje mogu obavljati raznovrsne aktivnosti kao što su jahanje na konjima po uređenim stazama, rekreaciono šetanje, planinarenje, alpinizam, streljaštvo itd. dok u zimskom periodu pruža velike mogućnosti za manje obime skijanja, sankanja, lova, cross country trčanja itd. Ono po čemu je ovaj vodopad postao jos poznatiji u posljednje vrijeme, jeste da mladi parovi koji se odlučuju na brak, sve češće žele da to urade upravo na ovom vodopadu i tako sebi prirede nezaboravno vjenčanje.

Po narodnoj predaji ove dvije rijeke su dobile imena po sestrama Blihi i Zdeni. Po jednoj legendi živjele su sa dva brata. U vrijeme kada je kuga harala na ovim prostorima, „crnu smrt“ su preživjeli jedino njih četvoro. Kako bi sačuvali ljudski rod, braća odlučuju da ožene sestre, ali takav grijeh na svoju dušu nisu mogle uzeti sestre. Strahujući od Božije kazne odbile su da se vjenčaju sa rođenom braćom. Zalijepljeni strahom da će se ljudski rod zatrijeti zajedno sa selom, braća podigoše ruku na sestre. Zakopaše ih u planini u kojoj se stvoriše dva vrela, dvije gorske suze. Dvije rijeke „zaplakaše“ i potekoše. Jednu rijeku narod je nazvao Bliha, a drugu Zdena.

Po drugoj legendi Bliha i Zdena su bile sestre blizankinje, kao i njihova dva brata blizanca. Braća i sestre bijahu iz bogatog roda i poroda. Kada blizankinje stasaše za udaju, braća odlučiše da ih udaju za najbliže rođake u familiji, kako se blago ne bi rasipalo. Bliha i Zdena ne mogoše takav grijeh uzeti na dušu, te od tuge i žalosti odlučiše da prekrate muke. Jedna sestra se bacila sa jedne planine, a druga sa druge. Tamo gdje su pale, potekoše dvije rijeke koje i dan danas nose njihova imena. Narodna predaja kazuje da su Zdena i Bliha imale nesvakidašnju ljepotu, baš kao što su danas lijepe rijeke koje su po njima dobile imena.

Vodopad Blihe svakako treba vidjeti jer ćete tek tamo spoznati koliko ima Bosne a da je uopšte ne poznajete.