Sanski most - Grad na devet rijeka

Sanski most je grad koji bih voljela posjetiti. Čula sam da je to jedan naprosto divan grad koji oduševljava sa svojim izgledom. Sanski Most sa okolinom nalazi se u srednjem toku rijeke Sane, sa osloncem na planinu Grmeč na zapadu i planine Mulež i Behremaginicu na istoku. Područje općine Sanski Most ima rijeku Sanu i osam rječica; Sanicu, Dabar, Zdenu, Blihu, Majdansku Rijeku, Japru, Sasinku i Kozicu, te nekoliko kraćih ponornica. Na sanskom području ima nekoliko jakih kraških vrela koja su istovremeno i izvori rječica; Saničko vrelo, Dabarsko vrelo i vrelo Zdene. U selu Ilidža, podno planine Mulež, ima jači izvor radioaktivne sumporne vode sa značajnim ljekovitim svojstvima. Na svom području ima i nekoliko većih pećina među kojima su Hrustovačka i Dabarska. Zbog otvorenosti doline Sane prema sjeveru ovo područje je pod uticajem srednjoevropske klime.

S obzirom na povoljan geografski položaj i klimu, područje sanske općine bilo je naseljeno i u predhistoriji. Na to upućuju brojna nalazišta – gradine kako ih narod naziva. Predhistorija za ovo područje je vrijeme prije dolaska Rimljana u ove krajeve i ovladavanje njima. Do sada otkriveni spomenici i drugi nalazi u ovom području nisu dali podatke o toponomiji i stanovništvu ovoga kraja. Međutim, antički izvori ukazuju na to da su u dolini rijeke Sane i Vrbasa živjeli Mazeji, Ilirsko pleme. Oko 820 godine spominje se malo naselje po imenu mren tj luka mren.iz toga naselja se razvio grad po imenu sanski most ali taj razvoj je sporo tekao.

Općina Sanski Most na svojoj teritoriji ima niz zaštićenih spomenike prirode, kao što su:

– Pećina Hrustovača, koju krase stalaktiti i stalagmiti, umjetnički tajnovitom rukom prirode, izvajali su skulpture pećinskih životinja lava i slona, a ukrasi koji spajaju visoke svodove sa tlom, liče na ogrmone indijanske toteme. Na osnovu Zakona o zaštiti proglašena je spomenikom prirode. Posjeduje naučno istraživačke, obrazovne, turističko-rekreativne i druge vrijednosti.

– Izvor rijeke Dabar stavljen je na osnovu Zakona o zaštiti prirode pod zaštitu kao spomenik prirode. Tokom svog cjelokupnog toka rijeka Dabar je pitka i veoma bogata ribom, te predstavlja poseban revir.

– Dabarska pećina koja je na osnovu Zakona o zaštiti prirode, stavljena pod zaštitu kao spomenik prirode, nalazi se pored izvora rijeke, a čuvena je po činjenici da u njoj obitava čovječija ribica. Pećina posjeduje naučnu i rekreativnu namjenu.

– Vodopad Bliha – „Blihin skok” predstavljaprirodnu zanimljivost pa je na osnovu Zakona stavljen pod zaštitu kao spomenik prirode. Nalazi se u mjestu Fajtovci udaljen 14km od grada. Lomi se niz stijenu visoku oko 56 metara, stvarajući nadnaravnu prirodnu ljepotu. Vodopad ima naučnu i turističko-rekreativnu vrijednost.

Pećina Bijambare

Pećina Bijambare je nešto sasvim izuzetno lijepo i rijetko,jedna prirodna ljepota koja se ne sreće svaki dan. Između sela Nišići i Krivajevići, u Ilijaškoj opštini, na putu Sarajevo-Olovo, odvaja se šumski put dug oko 2 km, kojim se kroz prelijepi ambijent crnogorične šume dolazi do Bijambara. Bijambarsku pećinu čine tri speološka objekta: Gornja Bijambarska pećina, Srednja Bijambarska pećina, koja se sastoji od četiri dvorane koje su bogate pećinskim ukrasima. U četvrtoj dvorani, koja je i najveća, nalaze se brojni stalaktiti i strop je prekriven nakitom. Po ukrasima, koji su raznovrsni po obliku i veličini, ova pećinska dvorana je jedna od najljepših u BiH.

U blizini pećine je i potok Bradić sa jezerom i vodenicom, te potok Bjelila, koji presjeca bijambarske šume i proplanke. Područje Bijambara, sa Bijambarskom pećinom, je jedno od rijetkih izletišta koje odgovara svim ljubiteljima prirode: predstavlja pravi ugođaj za ljubitelje pećine, bistrih voda, borove šume i šumske tišine.

Glavna pećina je dosta velika, i njena dužina iznosi 420 m (duž glavne staze, bez sporednih staza), sa 4 velika hodnika čiji prečnik doseže i do 60 m, a koji su visoki i preko 30 m. Jedan od hodnika (zadnji), se zbog svoje impresivne veličine najčešće naziva “koncertna dvorana“. Pećina je bogata oblicima pećinskog nakita kao što su stalaktiti, stalagmiti, draperije, bigrene kade, stubovi i slično. Trenutno je nastanjena kolonijom šišmiša i cvrčaka, a moguće je naći i druge stanovnike.

Nakon kratkih istraživanja 1967. godine, u Gornjoj bijambarskoj pećini pronađen je alat za obrađivanje kamena, ostatak pećinskog čovjeka. Najvjerovatnije da se još ovog alata može iskopati. Kosturi starih medvjeda, jelena i drugih životinja su također otkriveni u nekim od pećina.

Pećina Vjetrenica

Pećina Vjetrenica u Popovom polju je najveća i najpoznatija špilja u BiH i nalazi se na UNESCO-voj listi zaštićenih prirodnih bogatstava BiH. Udaljena je 80 km od Mostara. Ova pećina se spominje prvi put polovinom 1. stoljeća poslije Krista u djelu Plinia Starijeg Historia naturalis ili Povijest prirode.

Poznata je po svojim prostranim hodnicima te bogatom hidrografskom svijetu sa par jezeraca i slapova unutar špilje, u njoj obitavaju i endemske vrste kao čovječija ribica. U njenih do sada otkrivenih 6 300m podzemnih kanala nađen je niz zanimljivih paleontoloških nalaza, među kojima je najpoznatiji cjeloviti kostur leoparda pronađen 1968.godine.

Magična ljepota, prostrani hodnici i dvorane, podzemne vode i vodopadi, vjetar koji stalno struji čine ovu pećinu jedinstvenom u svijetu. Vjetrenica se nalazi na UNESCO-voj listi zaštićenih područja u Bosni i Hercegovini. Starost pećinskih crteža procjenjuje na 10.000 godina. Špilja je bogata malim jezerima u kojima su svoj dom našle brojne endemske vrste. Pronađeno je 200 različitih životinjskih vrsta.

Put do Vjetrenice je dobro označen turističkom signalizacijom, bilo da dolazite iz pravca, Stoca, Trebinja ili Neuma. Stalna temperatura u pećini je +11 stepeni Celzijusa, kao i vode +11 a snaga vjetra u ljetnim danima iznosi 15 metara u sekundi, koji puše na samom ulazu i po kojem je dobila ime – Vjetrenica. Čovječija ribica je zaštićena vrsta u svijetu, živi u jezeru u Donjoj Vjetrenici i prirodno je stanište. Živi u apsolutnom mraku, ima jako usporen metabolizam i može živjeti bez hrane deset godina..No, i pored toga što posjetioci nemaju mogućnost vidjeti primjerak čovječije ribice pećina posjetioce ostavlja bez daha svojim unutrašnjim ljepotama kojim obiluje. Stoga je svakako vrijedi posjetiti.