Konjic - mjesto rođenja Zuke Džumhura

Konjic je jedan od najstarijih gradova naše zemlje i nemoguće je jednim tekstom reći kojim sve znamenitostima baštini njegova općina, posebno ako se uzme u obzir podatak da arheološki tragovi sežu i četiri hiljade godina unazad.

O ovom gradu prijatnom za šetnju prvi pisani tragovi datiraju još iz 1382. godine, a smatra se da je nastao kao pogranična varoš humske države na važnom putu koji je povezivao Bosnu s Dubrovnikom.

Prolazeći kroz grad, vašem pogledu neće promaći atraktivni nacionalni spomenik – stara Kamena ćuprija sagrađena 1682. godine. Svojom pričom prošla je kroz različite etape sloveći i za remek djelo arhitekture 17. vijeka. No, 1945. godine prilikom povlačenja činom bombardovanja ruše je njemački vojnici. Tada su ostali sačuvani samo kameni stubovi, a obnovljena je u potpunosti 2009. godine.

U središtu Konjica nalazi se vjerska graditeljska cjelina, još jedan nacionalni spomenik – Franjevački samostan i crkva sv. Ivana Krstitelja. Za razliku od zgrade današnjeg samostana građene 1939. i 1940., objekat crkve nastajao je od 1895. do 1897., njen enterijer okončan je 1909. godine, a zvonik sagrađen 1919. Samostanski muzej baštini značajnim predmetima. Tu je zbirka slika, skulptura, knjiga, misnoga posuđa i ruha, te etnološka zbirka.

Jedina džamija smještena na desnoj obali Neretve u Konjicu je Repovačka džamija, djelo iz 1579. za koje se veže Hudaverdi Mehmed-čauš Bosna, porijeklom od begovske porodice Repovaca. Legenda kaže da je naredio neimarima da se minaret izgradi na lijevoj strani – strani srca, u znak ljubavi prema preminuloj supruzi kao i kćerki. I ona je nacionalni spomenik.

Mnogi znaju da je grad kojim protiče Neretva također mjesto rođenja slavnog Zuke Džumhura, putopisca, slikara i karikaturiste. Rodna kuća ovog velikana djeluje kao depadans Zavičajnog muzeja u Konjicu, koji je osnovan prije šest godina i za kratko vrijeme postao neizostavno mjesto za upoznavanje prošlosti i prirodne baštine konjičke općine.

Na planini Zlatar, nedaleko od Konjica, nalazi se atomsko sklonište, objekat poznat kao Titov bunker, čija je gradnja trajala 26 godina s utrošenih 4,6 milijardi dolara. Zbog veličine – prostire se na 20.000 kvadratnih metara, sa 100 soba, uredima i konferencijskim dvoranama – jasno je da je bio namijenjen vojnom i političkom vrhu bivše Jugoslavije. Ovdje bi moglo boraviti 350 osoba punih šest mjeseci bez kontakta s vanjskim svijetom.

Šantića vila

Za vrijeme austrougarskog perioda u Bosni i Hercegovini se pojavljuje jedan novi tip zgrade za stanovanje koja se naziva vila. Bio je to slobodnostojeći objekat u vrtu, sa visokim drvećem i cvijećem.

Stambeni objekat – Vila Šantića tipološki odgovara austrougarskoj vili. Poglavar Bosne i Hercegovine, barun Benko, je 1902.godine sagradio vilu na Borcima u kojoj je često boravio sa društvom dolazeći u lov. Nakon deset godina, 1910.godine, je prodao vilu porodici Šantić iz Mostara.

Već 1913.godine, poznati pjesnik Aleksa Šantić se nastanio u ovoj vili, kada je bio protjeran iz Mostara od strane austrougarske vlasti zbog svojih rodoljubivih pjesama. Kao dobar prijatelj, a i u rodbinskoj vezi sa Šantićima, u vili je jedno vrijeme boravio i Svetozar Čorović.

Poslije I svjetskog rata Aleksa Šantić je prodao vilu Domu zdravlja (Higijenskom zavodu) Mostar, koji je 1928.godine vilu osposobio za Dječije oporavilište nadogradnjom još jednog sprata. U II svjetskom ratu vila je služila kao partizanska bolnica. Neprijateljska vojska je u tim ratnim godinama zapalila vilu.

Poslije II svjetskog rata Ministarstvo šuma BiH je obnovilo vilu za svoje potrebe i pretvorilo je u šumsko-lovačku kuću. Godine 1960.u Šantića vilu je uselio, zbog bolesti, i do smrti 1970.godine boravio akademski slikar Lazar Drljača koji je i sahranjen po sopstvenoj želji na proplanku, neposredno uz vilu. Objekat Vila Šantića je u ratu 1992-1995. godine stradao pri povlačenju vojske koja se tu nalazila (zapaljena), tako da su sada ostali samo kameni zidovi.

Ljepote Konjica

Opština Konjic leži na rijeci Neretvi neposredno uz Jablaničko jezero. Jedan je od najstarijih gradova BiH, koji je bio važan saobraćajni čvor u osmanlijskom periodu. Stoga je i arheološko naslijeđe opštine Konjic bogato, posebno spomenicima iz srednjeg vijeka.

Ovdje se nalazi jedno od najvećih vještačkih jezera u ovom dijelu evrope - Jablaničko jezero. Kameni most na Neretvi sagrađen je 1682 godine, a porušen 1945. Već 1946 sagrađen je betonski most koji je i danas u funkciji.

O historijskim zbivanjima, narodnom životu i običajima, o značajnim događajima, ljudima i legendama svjedoče i pričaju oko 4.160 stećaka na skoro 150 registrovanih nekropola. Bez sumnje, područje općine Konjic historijski je izuzetno bogat prostor. Na žalost, veliki broj spomenika je vremenom nestao, a sa njihovim nestankom Konjic, kao i svaka sredina, ostaje bez dijela svoje prošlosti, bez svjedoka na minula vremena.

Kruna cjelokupne ljepote su Boračko jezero i Neretva, koja, kao rijetko koja rijeka, ovako čista protiče po sredini grada, a koju  svakodnevno ukrašava pedesetak galebova. Neretva je najljepša krajem maja, kada riba počinje bolje da “uzima”, a pred zalazak sunca, na njene obale izađe desetine ribolovaca. Sve ljepote ovoga grada, Neretve, Boračkog jezera, Prenja, doline Neretvice i Idbarčice, kao i druge, ne mogu se opisati.

Titov bunker kod Konjica

Ovo je nešto jako fascinantno i neobično, i imama jaku želju da posjetim ovo mjesto. Na planini Zlatar, nedaleko od Konjica nalazi objekat poznat kao Titov bunker. Na prvi pogled to izgleda kao obična kuća izgrađena usred ničega. Međutim, krije se velika tajna iza tih zidova.

Prije 33 godine izgrađeno je ovo atomsko sklonište, kao glavno komandno mjesto bivše JNA. Na samom objektu se radilo punih 26 godina a uloženo je 4.6 milijardi dolara. Za objekt su znala samo četiri službena zapovjednika, te radnici koji su morali potpisati ugovor o šutnji. Prostire se na 20 000 četvornih metara, a u njemu se nalazi 100 soba, uredi i konferencijske dvorane. U skloništu nema vlage jer se temperatura održava na nivou između 21 i 23 stepena Celzijusa. Namještaj je rađen od prvoklasnog slavonskog hrasta, osim Titovog kabineta koji je rađen od orahovine. Stolarija je rađena od aluminijuma i PVC-a.

Zbog veličine jasno je da nije bio namjenjen samo za Tita, nego i za vojni i politički vrh SFRJ, te sukladno uslovima, zalihama tu može boraviti 350 osoba punih 6 mjeseci bez kontakta sa vanjskim svijetom.

Bunker je sastavljen od tri dijela:

-Maskirni dio vidljiv je izvana i funkcija mu je osiguranje bivšeg predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita.

-Metalna vrata dalje vode u srce atomskog skloništa na dubinu od 280 metara. Tuneli su veza između maskirnog dijela i atomskog skloništa koje može izdržati nuklearni udar od 20 kilotona.

-Posljednji dio ima 12 blokova, a sastoji se od protupožarnog sistema, sistema za zaštitu od nuklearnog udara i klima. Bunker ima alternativni izlaz kojeg nema na mapi, a vodi na 170 metara visoko brdo iznad objekta. 

Boračko jezero - Kampiranje sa prirodom

Boračko jezero je jedno od najpopularnijih  Bosni i Hercegovini. Idealno je za rekreaciju, kupanje i naravno pecanje, jer je bogato raznovrsnom ribom. Ovo glacijalno jezero je smješteno na sjeveroistočnom dijel planine Prenj, udaljeno od Konjica nekih 20 kilometara. U neposrednoj blizini su izgrađeni hoteli i moteli, što dokazuje kako je ovo jezero veoma posjećeno.

Boračko jezero je najveće planinsko jezero Bosne i Hercegovine, i okruženo je prelijepom bjelogoričnom i crnogoričnom šumom, sa čistom vodom u kojoj najviše ima ukusne pastrmke i rakova.

Turistička sezona je sve bolja iz godine u godinu, i možete uživati u bungalovima koji pružaju jedinstven ugođaj i doživljaj. Boračko jezero je lokacija koju definitivno vrijedi posjetiti. Uživanje je zagarantovano.