Aškenaška sinagoga u Sarajevu

Na lijevoj obali Miljacke, u blizini mosta Drvenija nalazi se Aškenaška sinagoga, danas jedina aktivna sinagoga u Sarajevu. Sagrađena je 1902. godine u tadašnjoj ulici Tereziji (danas Hamdije Kreševljakovića).

Sinagoga je građena u pseudomaurskom stilu, a projektant je bio poznati arhitekt Karl Paržik, autor mnogih značajnih zgrada u Sarajevu.

Dvorana u kojoj se odvija bogosluženje sagrađena je sa galerijom namijenjenoj ženama, dok je na istočnoj strani, okrenut prema Jerusalemu, smješten Aron hakodeš (ormar u kojem se čuva Tora).

Povodom proslave 25. godišnjice od njezine izgradnje sinagoga je 1927. godine temeljito rekonstruisana, a 1933. godine je sa njene zapadne strane sagrađena zgrada za smještaj administracije aškenaške jevrejske opštine, biblioteka, stan za rabina, te prostori za ostale prateće službe.

Nakon Drugog svjetskog rata i velikog stradanja sarajevskih Jevreja, Aškenaska sinagoga ostala je jedini aktivni jevrejski hram u Sarajevu i služi kao zajednička bogomolja i Aškenazima i Sefardima.

Kroz nekoliko stoljeća življenja u Sarajevu Jevreji su dali veliki doprinos razvoju grada. Kada govorimo o najistaknutijim sarajevskim Sefardima i Aškenazima ne

možemo a da ne spomenemo Nehemiju Kajona, Davida Pardu, Abrahama Kapona, Morica Levija, Kalmija Baruha, Lauru Papo La Bohoretu, Danijela Ozmu, Marcela Šnajdera, Isaka Samokovliju, Samuela Elazara.

                

At Mejdan

At Mejdan je park, nekadašnji hipodrom (po kojem je i dobio naziv), koji se nalazi na lijevoj obali rijeke Miljacke, od mosta Ćumurije do Latinske ćuprije.

Središtem At Mejdana dominira muzički paviljon koji je prvobitno izgrađen 1913. godine, porušen tokom Drugog svjetskog rata, te ponovno izgrađen 2004. godine.

U dijelu At Mejdana bližem Ćumurija mostu nalazi se Arheološki park At Mejdan, kojeg čine ostaci kompleksa Bakr-babine džamije, medrese (više škole), mekteba (osnovne škole) i harema (džamijskog dvorišta sa grobljem), izgrađenih u 16. stoljeću, a porušenih u 19. stoljeću.

1939. godine izvršena je ekshumacija pet mezara, a ostalima su polomljeni nišani ili su poravnati radi niveliranja parka, koji je preimenovan u Park cara Dušana. Arheolozi su otkrili veliki broj mezara, a najviše ih je iz perioda oko 1700-te godine. Među otkrivenima je i izuzetno vrijedan mezar jednog janjičara, na kojem je oslikana janjičarska sablja. Na nekim mezarima su očuvani natpisi.

Kozija Ćuprija

Svi bosanci i hercegovci su čuli za most Kozija ćuprija. U legendama i predanjima ostalo je zabilježeno da je ćupriju podigao siromašni kozar, Meho. Njegove su se koze dugo zadržavale oko nekog grmlja na rijeci gdje on  pronađe ćup pun zlatnika. Tim je novcem platio sebi školovanje a kad je postao ugledan i bogat podanik Carevine, sagradio je most na Miljacki na mjestu gdje su mu koze ukazale na zlato.

Kozija ćuprija je jedan od četiri stara mosta na području grada koji su još uvijek sačuvani. Nalazi se u kanjonu rijeke Miljacke nekoliko kilometara istočno od Baščaršije. . Kozija ćuprija je bila mjesto na kojem su se dočekivali carski namjesnici – veziri. Svakom novom veziru pravio bi se doček na mostu. Sa Kozije ćuprije su Sarajlije  ispraćale i trgovce na put , te rođake i prijatelje na hadždž u Meku i Jeruzalem.

Ova ćuprija ima jedan luk sa dva kružna otvora koja služe za brz protok vode u vrijeme poplava. Duga je 42 m, a široka 4,75 m. Danas je popularno šetalište Sarajlija. Do Kozije ćuprije vodi 8 km duga staza, uz sami tok rijeke Miljacke koju ne rijetko koriste biciklisti. Uz šetalište se nalaze mnogobrojne stijene. Najpoznatija među njima je  Babin zub, veoma privlačan ljubiteljima ekstremnih sportova. Kozija ćuprija u Sarajevu je proglašena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.