Vodopad Kravice

Bosna i Hercegovina je zemlja koja ima nevjerovatnu prirodu. Raj na zemlji je vodopad Kravice koji sam nedavno posjetila. Mjesto me oduševilo i oborilo sa nogu. Vodopad Kravice je udaljen oko 40 km od grada Mostara. Voda rijeke Trebižatna tom mjestu se razuđuje i pada sa visine od 30 metara stvarajući prirodni amfiteatar širine 150 metara, stvarajući prirodnu predstavu koja podsjeća, naravno u mnogo manjoj mjeri, na slapove Nijagare.U ljeto ga obično posjećuju ljubitelji raftinga I lokalno stanovništvo i idealno je mjesto za odmor i zabavu u prirodnom netaknutom ambijentu sa konstantnim zvukom vodopada u pozadini. U blizini vodopada nalazi se i mala pećina u kojoj se mogu vidjeti stalaktiti od kalcijum karbonata, stari mlin i brodić.

Ono što me posebno iznenadilo jeste broj stranih turista. Mislim da ih je čak bilo više nego domaćih posjetioca. Mogu se čuti razni jezici i razne rase ljudi. To je jednostavno mjesto koje nikoga ne ostavlja ravnodušnim.

Kada dodjete do mjesta, uplatite 6KM po osobi (djeca ne plaćaju) i plus 2KM za cjelodnevni parking. Imate dvije opcije kako se spustiti do vodopada: pješke ili malim vozićem-busom koji je super cool. Cijena tog neobičnog prevoznog sredstva je 2KM po osobi s tim da se djeci ne naplaćuje za usluga. Za par minuta ste dole, u raju na zemlji. Uzbudjenje je ogromno. Nisam mogla da vjerujem svojim očima u takvu ljepotu koja se nalazila ispred mene.

Na lokalitetu se nalazi i par grill barova gdje možete nešto pojesti i popiti. Voda je čista i ne pretjerano hladna. Ali, čim se mrak počne spuštati osjeti se svježina u vodi. Malo mi je bio strašan drveni most preko kojeg se mora preći da bi došli na obalu koja je predvidjena za sunčanje i odmaranje. Nadam se da će vremenom malo renovirati taj mostić.

Dostupna je vožnja kanuom. Sve u svemu, jedno prelijepo mjesto koje se mora posjetiti. Mislim da nikog ne ostavlja ravnodušnim svojom ljepotom koja je unikatna u svakom mogućem smislu. Ako ste u mogučnosti posjetite ovaj biser što prije. Nećete se pokajati.

Photo credit: Pixabay.com

Karađoz-begova medresa u Mostaru

Mostar je nekada imao ukupno 11 medresa koje su predstavljale visoko obrazovne institucije toga vremena. Najstarija i najpoznatija među njima jeste Karađoz-begova medresa (KBM). Njen osnivač je Mehmed (Muhamed) beg Zaim.

Ova medresa je tokom svoga postojanja iznjedrila mnoge poznate učenjake (alime) iz oblasti islamskih nauka, književnosti, filozofije i dr. Iz novijeg perioda dovoljno je spomenuti velikog mostarskog učenjaka i učenika ove medrese Mustafu Ejubovića, koji je poznatiji kao šejh Jujo. Tu su i hadži Abdullah ef. Riđanović, hadži Ahmed Šaćir ef. Džabić, hadži Sidki ef. Karabeg. Ova trojica bili su i mostarske muftije. Karađoz-begova medresa neprestano je radila do 1918. godine. Ipak, njen rad biva obustavljen i vrata ove čuvene odgojno-obrazovne ustanove ostaju zatvorena narednih 77 godina.

Obnovom Ćejvan Ćehajine medrese, odnosno bivše zgrade Muzeja Hercegovine, omogućeno je preseljenje medrese u novi prostor. Svečano otvorenje novih odgovarajućih prostorija održano je 29. avgusta 1997. godine. Nastava je otpočela odmah 1. septembra iste godine. Zgrada je opremljena savremenim pomagalima i nalazi se u samome centru grada, neposredno uz kulu Starog mosta, zvanu Taru, s lijeve obale Neretve.

Ljepote Počitelja

Počitelj me uvijek oduševljavao svojom ljepotom. To je nezaobilazno mjesto prilikom povratka sa mora. U Počitelj se mora svratiti i uvijek iznova uživam u ovom prekrasnom mjestu koje me vraća nazad kroz historiju.

Vjerojatno je postojao i prije ali se Počitelj prvi put spominje u pisanim dokumentima u 1444. godini kao sjedište župe. Turci osvajaju Počitelj 1471. godine i on je skoro postao sjedište kapetanije. Mletačkim osvajanjem Gabele 1694. godine dotadašnju ulogu pograničnog centra koje je imala Gabela preuzima Počitelj i zadržava je do 19. stoljeća.

Od važnijih građevina važno je spomenuti Hadži-Alijinu džamiju iz polovice 16.stoljeća, koja dominira gradićem, zatim Šišman-Ibrahin pašinu medresu (škola) sa originalnim bakarnim kupolama. Dalje markantnu poziciju ima i Sahat kula iz 17. stoljeća i hamam (kupatilo). Odmah do hamama nalazio se i han (svratište za karavane) koji je sada u fazi renoviranja , a prije je u njemu bio poznati restoran.

Ovo jedinstveno naselje uvršteno je na UNESCO-vu listu. Najzanimljiviji objekt u Počitelju je Sahat-kula, visoka tvrđava koja se na vrhu brda izdiže iznad grada. Ona je bila dom stražarima koji su pazili da ne bi došlo do moguće neprijateljske invazije kroz neretvansku dolinu.

Pećina Vjetrenica

Pećina Vjetrenica u Popovom polju je najveća i najpoznatija špilja u BiH i nalazi se na UNESCO-voj listi zaštićenih prirodnih bogatstava BiH. Udaljena je 80 km od Mostara. Ova pećina se spominje prvi put polovinom 1. stoljeća poslije Krista u djelu Plinia Starijeg Historia naturalis ili Povijest prirode.

Poznata je po svojim prostranim hodnicima te bogatom hidrografskom svijetu sa par jezeraca i slapova unutar špilje, u njoj obitavaju i endemske vrste kao čovječija ribica. U njenih do sada otkrivenih 6 300m podzemnih kanala nađen je niz zanimljivih paleontoloških nalaza, među kojima je najpoznatiji cjeloviti kostur leoparda pronađen 1968.godine.

Magična ljepota, prostrani hodnici i dvorane, podzemne vode i vodopadi, vjetar koji stalno struji čine ovu pećinu jedinstvenom u svijetu. Vjetrenica se nalazi na UNESCO-voj listi zaštićenih područja u Bosni i Hercegovini. Starost pećinskih crteža procjenjuje na 10.000 godina. Špilja je bogata malim jezerima u kojima su svoj dom našle brojne endemske vrste. Pronađeno je 200 različitih životinjskih vrsta.

Put do Vjetrenice je dobro označen turističkom signalizacijom, bilo da dolazite iz pravca, Stoca, Trebinja ili Neuma. Stalna temperatura u pećini je +11 stepeni Celzijusa, kao i vode +11 a snaga vjetra u ljetnim danima iznosi 15 metara u sekundi, koji puše na samom ulazu i po kojem je dobila ime – Vjetrenica. Čovječija ribica je zaštićena vrsta u svijetu, živi u jezeru u Donjoj Vjetrenici i prirodno je stanište. Živi u apsolutnom mraku, ima jako usporen metabolizam i može živjeti bez hrane deset godina..No, i pored toga što posjetioci nemaju mogućnost vidjeti primjerak čovječije ribice pećina posjetioce ostavlja bez daha svojim unutrašnjim ljepotama kojim obiluje. Stoga je svakako vrijedi posjetiti.

Blagaj - Izvor rijeke Bune

Ovo je mjesto koje me potpuno očaralo kada sam ga prvi put posjetila. Jednostavno je čarobno i prelijepo, plijeni svojom ljepotom i osvaja svakoga ko dođe. Ovo je oaza mira i prirodne harmonije, mjesto gdje je spojena tradicija, historija i kultura. Vrelo rijeke Bune se nalazi 12 kilometara od Mostara, najjači kraški izvor na teritoriju Evrope sa prosječnim godišnjim protokom vode od 43 m³ u sekundi. Izvor se nalazi ispod kamene litice visoke 200 m, a u blizini samog izvora je sagrađena i Derviška Tekija, koja sa okolnom prirodom čini jedinstvenu i neponovljivu cjelinu. Voda izvire iz pećine široke 15 metara, a francuski ronioci su istražili da je podzemni tok vrela Bune dug oko 200 metara. Voda je izuzetno hladna i čista i predstavlja stanište endemske vrste potočne pastrmke.

Blagaj ima iznimno veliki broj sunčanih dana, gotovo 200. Stoga i ne čudi činjenica da oko 170 vrsta ptica nalazi stanište na ovim prostorima. Između njih najpoznatiji je bjeloglavi sup (Gyps fulvus) vrsta kojoj prijeti istrebljenje, koju možemo još sresti jedino na otoku Cresu.

Prema predaji, tekiju na vrelu Bune osnovali su derviši bektašijskog reda u XVl vijeku. Zasigurno znamo da je tekija postojala već sredinom XVll vjeka o tome svjedoči Evlija Čećebija koji je zailježio da je mostarski muftija Zijaudin Ahmed-ibn Mustafauz izvor Bune dao sagraditi tekiju helvetijskog reda u '' kojoj derviši vode prijateljske azgovore i naučne diskusije''.

Sredinom XlX vijeka obnavlj je Omer-paša Latas, i od tada pripada kaderijskom redu. Danas je tekija u posjedu nakšibendija.

Ovo mjesto je izuzetno posjećeno i sa razlogom veliki broj turista ovdje dolazi. 

Mostar - Grad sa prelijepim Starim mostom

Mostar je za mene jedan od najljepših gradova u Bosni i Hercegovini. To je grad u kojem bih mogla da živim. vijek me oduševljavao svojim ljepotama, kulturnim i historijskim spomenicima. Mostar je najveći grad Hercegovine. Ljeta su ovdje izuzetno topla. Imam prijatelja dole koji je dolazio u posjet u ove naše malo hladnije Travničke krajeve. Dolazio je u ljetnom periodu kada je bilo stvarno vruče i ovdje kod nas. Ali, njemu nije bilo nimalo vruče. Štaviše, morao je obući jaknu, sav je pomodrio. Nama je to sve izgledalo smiješno, ali on je navikao na vrelu mostarsku klimu. Jednostavno to je bio šok za njegov organizam. I nama se dešava nešto slično. Nama je dole prevruće i teško nam se naviknuti na tu klimu.

Osim klime, za Mostar se vezuju dva simbola, a to su Stari most i Neretva. Most je dug 29 metara, 4 metra širok i 24 metra visok. Stari most u Mostaru je podignut 1566. godine. Ne znaju se sa sigurnošću svi detalji gradnje ovog mosta, ali jedno je sigurno - nikoga nije ostavljao ravnodušnim. E, onda se desio taj odvratni rat i ova ljepota je bila jedna od meta koja je nastradala. Most je obnovljen 2004. godine i uvršten je na popis svjetske kulturne baštine UNESCO - a. Svake godine se tradicionalno održavaju skokovi sa ovog mosta, i ako ste u prilici da budete t kada se to dešava, definitivno to ne smijete propustiti.

Neretva je jedna od najljepših rijeka u Bosni i Hercegovini. Plijeni pažnju svojom izrazito zelenom bojom. Ima jedna legenda vezana za ovu rijeku, pa ću je podijeliti sa vama. Stara legenda kaže da jednom godišnje, u noći između 1. i 2. avgusta, rijeka Neretva svojim čudnim šumom, neki se zaklinju da je to rika, doziva svoje žrtve. Iz dubokih virova i brzaca tada dopire rika čudesnih podvodnih bića, koja se okupljaju i odabiru svoju žrtvu. Priča o čudnom strancu stiže iz davnih vremena, kada je Mostar bio sasvim maleni gradić. Jednog takvog 2. avgusta u grad je došao naočit mladić, žute kose i obrva. Nije se znalo od kuda je došao, ni kako se zove, a ni on o tome nije govorio. Hodao je Mostarom, obilazio dućane, razgovarao je s ljudima. Plijenio ih je svojom uglađenošću, dobrotom i obrazovanjem. Stanovnici Mostara nisu primijetili kada se, umoran i pregrijan od nesnošljive avgustovske vrućine (ćelopeka), ne znajući za legendu, spustio na obalu rijeke, pažljivo odložio svoju odjeću i skočio u blagotvornu svježinu i plavetnilo rijeke. Više se nije pojavio. Danima poslije, vješti plivači sa Neretve tražili su njegovo tijelo u virovima, po pećinama uzduž i poprijeko modre rijeke. Uzaludno. Stranac je nestao kao što je i došao. Jedini trag njegovog boravka bile su haljine, pažljivo složene na stijeni. Nitko ih nije dirao. Nekoliko dana prepričavalo se po kafanama, po kućama, na ulicama kako se „Žuti”, tako su ga nazivali po boji njegove kose i obrva, utopio i kako je to neka čudna rabota. I dosadilo narodu prepričavanje, a i svakog čuda za tri dana dosta, pa se već zaboravio taj događaj.

A onda, iznenada, jednoga jesenjeg dana, „Žuti” se pojavio na ulicama grada. Ljudi su se u strahu sklanjali pred njim. On je samo tumarao bez određenog cilja i ništa nije govorio. Najodvažniji mu priđoše, pitajući ga što mu se to dogodilo, ali ne dobiše nikakav odgovor. Stranac je samo šutio i kao da ih nije ni vidio, zurio u prazno. Bijaše obučen u istu onu odjeću, koja ga je čekala na obali rijeke. Danju je tumarao ulicama grada, a noću se skrivao po špiljama uz rijeku. I tako prođe nekoliko godina, a onda se jednoga dana zaputi negdje prema sjeveru uz rijeku i niko ga više nikada nije vidio. Ostao je samo prisutan u pričama na sijelima, i to u onim kasnim satima, kada se i započinju prepričavati one najzagonetnije stvari.

Od ostalih historijskih spomenika značajni su slijedeći - Kriva ćuprija ( minijaturna verzija Starog mosta ), Kule Tara i Halebija, Sahat kula, partizansko groblje i naravno nezaobilazna statua Bruce Lee - ja.