Hadži Ali-begova džamija u Travniku

Bosanski vezir Mehmed-paša Kukavica 1757. godine podiže džamiju u Gornjoj čaršiji. Danas je poznata po imenu – hadži Ali-bega Hasanpašića koji ju je obnovio 1872 godine nakon što je stradala u požaru.

Nad ulazom je ugrađena kamena ploča sa natpisom na osmanlijskom jeziku, u kome se pominje ovaj dobrotvor. Džamija je jednostavna građevine kvadratne osnove, sa drvenim trijemom nad ulazom. Na zapadnom ulazu je 1866. godine ugraden sunčani sat, jedini ove vrste u Bosni i Hercegovini.

U južni zid Džamije uklesan je, u Bosni i Hercegovini jedinstveni, nekada izuzetno precizni sunčani sat. Skloni nepobitnom pokazivanju «alaturka» i «alafranga» vremena, veziri su u 18. stoljeću podigli i drugu travničku sahat-kulu koja je svojevremeno služila i kao telegrafska stanica. Sat je tipičan primjerak arapske konstrukcije. Pokazivao je vrijeme "a la turka", što znači da se sati počnju odbrojavati od trenutka zalaska sunca, a ne od ponoći, kao kod suvremenog računanja vremena.

Rodna kuća Ive Andrića u Travniku

Rodna kuća bosanskohercegovačkog nobelovca Ive Andrića nalazi se u Travniku, tačnije u mahali Zenjak na broju 9. Tokom više od jednog stoljeća stara kuća tipične bosanske arhitekture promijenila je nekoliko vlasnika. Sam Andrić nije bio baš oduševljen idejom o otvaranju spomen muzeja, jer poznat kao iznimno skromna osoba, mislio je da nije u redu da se njemu još za života podiže neka vrsta mauzoleja.

Rodna kuća Ive Andrića je pretvorena u memorijalni muzej sa stalnom izložbenom postavkom: Rodna soba, soba posvećene romanu “Travnička hronika”, Fototeka sa fotografijama sa dodjele Nobelove nagrade, Biblioteka sa umjetničkom zbirkom.

Svake godine priređuju se književni i kulturni programi kojima se javnost želi podsjetiti na najvažnije datume i događaje iz Andrićevog života i književne karijere. Izuzetno mi je drago što mogu reći da je rodna kuća Ive Andrića izuzetno posjećena tokom čitave godine. 

Šarena džamija u Travniku

Pošto sam ja iz Travnika, red bi bio da vam malo više predstavim historijske ljepote ovog grada, koji obiluje mnogobrojnim građevinama iz različitih perioda.

Travnik je grad  kojem ima mnogo džamija, a jedna od najpoznatijih jeste Šarena džamija ili Sulejmanija, koja se nalazi na ulazu u grad Travnik sa desne strane.

Godine 1757. vezir Ćamil Ahmed-aga podiže Sulejmaniju džamiju, koju su stanovnici mahale prozvali Ćamilija. Ćamilija je izgorila u požaru 1815. godine, a na njenom mjestu je novu džamiju podigao bosanski vezir Sulejman-paša Skopljak.

Nazvana je Šarena džamija zbog neobičnih likovnih dekoracija na unutrašnjim i vanjskim zidovima. Nalazi se u Travniku, u današnjoj Donjoj Čaršiji. Obo što je zanimljivo vezano za ovu džamiju jeste činjenica da se njena munara nalazi na lijevoj umjesto na desnoj strani. Takav potez, može se opravdati vlažnim i nestabilnim tlom za gradnju na zapadnoj, odnosno desnoj strani. Predpostavlja se da je munara starija od džamije i da potiče od prethodne džamije Ćamilije. Sulejmaniju je neobjašnjivo zaobišao katastrofalni požar 1903. godine. Zgrada je pretrpjela i nekoliko oštećenja u Drugom svjetskom ratu, ali je vjerovatno najbolnije to da je poslije Drugog svjetskog rata zbog neodržavanja oronula, da bi tek osamdesetih godina prošlog vijeka izvršena temeljita restauracija, koja joj je povratila nekadašnji izgled sa nezaobilaznim biljnim ornamentima.

Elči Ibrahim-pašina medresa u Travniku

Elči Ibrahim-pašina medresa je osnovana daleke 1705. godine, u periodu kada je Bosna bila pod upravom Osmanske Carevine. Njen osnivač je Elči Ibrahim-paša, jedan od vezira koji su stolovali u Travniku, tadašnjoj bosanskoj prijestonici. U Travniku su nekada postojale tri medrese a Elči Ibrahim-pašina medresa je najstarija od njih i jedina koja je do danas preživjela.

Zgrada Medrese iz 1705. godine srušena je 1892. godine prilikom izgradnje pruge kroz Travnik, ali je austrougarska vlast u to doba kao nadoknadu za rušenje te zgrade sagradila današnju zgradu Medrese u periodu 1892-1895. godine, koja je veća od nekadašnje. Nastava se od tada odvijala u sadašnjoj zgradi Medrese sve do 1941. godine, kada se zbog ratnih okolnosti premješta na drugo mjesto, do 1943. godine.

Nakon završetka Drugog svjetskog rata, po uspostavi komunističke vlasti, Medresi je zabranjen daljnji rad, što je bio slučaj i sa mnogim drugim medresama u Bosni. Njih je u Bosni pred Drugi svjetski rat bilo 33, nakon čega je samo jednoj, Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu, bio dozvoljen rad, koja i danas postoji i radi.

Objekat Medrese je u periodu od Drugog svjetskog rata do njenog ponovnog otvaranja služila raznim svrhama: Dom za stare i iznemogle osobe, Psihijatrijska bolnica, mjesto skupljanja beskućnika sa ovoga područja, da bi jedno vrijeme bila potpuno napuštena i prepuštena da propada i truhne.

1994. godine se počelo sa adaptiranjem zgrade i radovim na vraćanju objekta svrsi zbog koje je i napravljen. Od školske 2004/05 godine prvi put u historiji Elči Ibrahim-pašine medrese pokrenuta su ženska odjeljenja.

Vlašić - Travnička ljepotica

Kao što sam rekla u prošlom tekstu, Vlašić je jedna od ljepota Travnika. Nadmorska visina Vlašića je 1943 metra sa najvišim vrhom koji se zove Paljenik. Zimski a i ljetni turizam je veoma razvijen. Još jedna stvar po kojoj je poznat Vlašić jeste i pravljenje sira koji je izuzetno ukusan i kvalitetan. Dokaz za to jeste osvajanje nagrade na Međunarodnoj izložbi sira održanoj u Austriji od 6. do 8. novembra 2014. godine. Ne možete doći u Travnik ili biti na Vlašiću a da niste probali Vlašićki sir.

Vlašić je naročito aktuelan u zimskom periodu kada dolaze turisti iz Hrvatske, Slovenije, Srbije i drugih zemalja regiona pa i dalje, da bi uživali u ljepotama ove predivne planine. Ovo je također olimpijska planina gdje su održani skokovi na Zimskim Olimpijskim Igrama 1984. godine. Nažalost, skakaonica je danas devastirana usljed ratnih dešavanja ali i dalje stoje ostaci koji nas podsjećaju na taj događaj davne 1984. godine, kada je Bosna i Hercegovina imala čast da bude domaćin olimpijskih igara.

Međutim, ova planina je izuzetno posjećena i ljeti. Ja lično više volim biti na Vlašiću ljeti nego zimi. Najljepši mi je osjećaj kada rano ujutro stanem i jedino što možete čuti jeste cvrkut ptica i lagani vjetar. Osjećaj je neopisiv. Toliki mir i tišina gore vlada. Ako želite odmor za dušu, onda je ovo idealno mjesto za vas. također, možete ići u duge šetnje kroz šumu gdje će te naići na razne vrste gljiva, šumskih jagoda i borovnica.

Mnogobrojni objekti će vam pružiti smještaj i izvrsnu hranu. Ako ste ljubitelj domaćih čajeva. onda definitivno trebate otići gore u ljetnom periodu, jer ćete pronaći veliki izbor raznovrsnih biljaka koja imaju nevjerovatna ljekovita svojstva. Ova planina pruža mnogo, sve što vi treba da uradite jeste da odete gore i da se uvjerite.

Čist i svjež zrak, predjeli sa netaknutom prirodom, ljeto ili zima - ova planina pruža ponešto za svakoga.

Travnik - Vezirski grad

Prvu ljepotu Bosne i Hercegovine započeti ću sa Travnikom, s obzirom da je to grad gdje živim od svoje šeste godine. Travnik ima bogatu historiju čemu svjedoče mnogobrojni historijski spomenici koji i dan danas ponosno stoje i uljepšavaju ovaj grad. U posljednjih par godina turizam se značajno popravio u Travniku. Naime, restaurirana je kula Stari grad koja predstavlja simbol ovog grada. Po mom mišljenju, Travnik ima najljepši ulaz u grad. Posebno noću je taj doživljaj izražen, jer je Stari grad osvijetljen i zaista izgleda fascinantno.

Grad Travnik je poznat kao sjedište bosanskih vezira, ali i kao rodno mjesto nobelovca Ive Andrića. Što se tiče Starog grada, tvrđava postoji više od 500 godina. Još uvijek nije utvrđeno tačno vrijeme kada je ova tvrđava nastala, sve je zasnovano na pretpostavkama, ali jedno je sigurno - još dugo vremena će da stoji i prkosi vremenu. Slijedeća zanimljiva stvar vezana za Travnik jesu mnogobrojne džamije. Mislim da je ovo grad u Bosni i Hercegovini koji ima najviše džamija. Najpoznatija je svakako Šarena dzamija ili Sulejmanija kod koje se munara nalazi na lijevoj strani.

Slijedeća znamenitost su dvije prelijepe sahat kule - na Musali i u Gornjoj čaršiji. Jedna od najljepših lokacija po mom mišljenju je Plava voda. Tu se nalazi izvor koji se zove Hendek. Ta voda je izuzetno hladna i ljeti dođe kao odlično osvježenje. Također se tu nalaze i bazeni sa pastrmkom koju možete kupiti. Mnogobrojni restorani će vam pružiti osvježenje i naravno jako ukusnu hranu. A naravno ne smijem zaboraviti ni slavne Travničke ćevape. Pa, mislim da su definitivno najukusniji u cijeloj Bosni i Hercegovini.

Sve u svemu, Travnik je jedan divan grad koji će vas oduševiti svojom historijom, jednostavnošću i ukusnom hranom.