Stari jevrejski hram

Stari jevrejski hram, Il kal grandi (Veliki hram) sagrađen je 1581. godine, po doseljenju Sefarda u Sarajevo. Tadašnji beglerbeg Sijavuš-paša 1580. godine dao je naređenje i finansijska sredstva za izgradnju hrama za Jevreje protjerane iz Španije 1566. godine, pa otuda, pored imena Velika avlija, ovaj prostor nosi i ime Sijavuš-pašina daira. Gradnja hrama je počela na mjestu tadašnje Sijavuš-pašinih daira ili Velike avlije, da bi do kraja 16. stoljeća nastala prva sinagoga, Stari jevrejski hram. Sefardski jevreji ubrzo su postali priznati trgovci unutar Otomanske imperije.

Zgrada je oštećena u požarima 1697. i 1788. godine, a obnovljena je 1821. godine. Tokom Drugog svjetskog rata sinagoga je pretvorena u zatvor, a potom i magacin. Posljednja molitva iz Starog hrama se čula šest dana nakon aprilske okupacije Sarajeva, 1941. godine.

Stari hram ima tri sprata, što ga čini posebnim u odnosu na druge jevrejske hramove. To je četvorougaona građevina, orijentiran u pravcu sjever-jug.

Stari hram ima masivne stupove na kojima se nalaze galerije, debeli zidovi i široke galerije. Unutrašnji prostor hrama podijeljen je u tri broda, a središnji je pokriven bačvastim svodom koji se uzdiže do samog stropa, dok su bočni brodovi podijeljeni po horizontali, čime su formirane galerije namijenjene ženskim posjetiocima hrama. Hram je nadsvođen sa četiri veće kupole nad glavnim brodom i četiri manje kupole nad bočnim brodovima. Kupole se nalaze pod krovom objekta.

Karađoz-begova medresa u Mostaru

Mostar je nekada imao ukupno 11 medresa koje su predstavljale visoko obrazovne institucije toga vremena. Najstarija i najpoznatija među njima jeste Karađoz-begova medresa (KBM). Njen osnivač je Mehmed (Muhamed) beg Zaim.

Ova medresa je tokom svoga postojanja iznjedrila mnoge poznate učenjake (alime) iz oblasti islamskih nauka, književnosti, filozofije i dr. Iz novijeg perioda dovoljno je spomenuti velikog mostarskog učenjaka i učenika ove medrese Mustafu Ejubovića, koji je poznatiji kao šejh Jujo. Tu su i hadži Abdullah ef. Riđanović, hadži Ahmed Šaćir ef. Džabić, hadži Sidki ef. Karabeg. Ova trojica bili su i mostarske muftije. Karađoz-begova medresa neprestano je radila do 1918. godine. Ipak, njen rad biva obustavljen i vrata ove čuvene odgojno-obrazovne ustanove ostaju zatvorena narednih 77 godina.

Obnovom Ćejvan Ćehajine medrese, odnosno bivše zgrade Muzeja Hercegovine, omogućeno je preseljenje medrese u novi prostor. Svečano otvorenje novih odgovarajućih prostorija održano je 29. avgusta 1997. godine. Nastava je otpočela odmah 1. septembra iste godine. Zgrada je opremljena savremenim pomagalima i nalazi se u samome centru grada, neposredno uz kulu Starog mosta, zvanu Taru, s lijeve obale Neretve.

Mostar - Grad sa prelijepim Starim mostom

Mostar je za mene jedan od najljepših gradova u Bosni i Hercegovini. To je grad u kojem bih mogla da živim. vijek me oduševljavao svojim ljepotama, kulturnim i historijskim spomenicima. Mostar je najveći grad Hercegovine. Ljeta su ovdje izuzetno topla. Imam prijatelja dole koji je dolazio u posjet u ove naše malo hladnije Travničke krajeve. Dolazio je u ljetnom periodu kada je bilo stvarno vruče i ovdje kod nas. Ali, njemu nije bilo nimalo vruče. Štaviše, morao je obući jaknu, sav je pomodrio. Nama je to sve izgledalo smiješno, ali on je navikao na vrelu mostarsku klimu. Jednostavno to je bio šok za njegov organizam. I nama se dešava nešto slično. Nama je dole prevruće i teško nam se naviknuti na tu klimu.

Osim klime, za Mostar se vezuju dva simbola, a to su Stari most i Neretva. Most je dug 29 metara, 4 metra širok i 24 metra visok. Stari most u Mostaru je podignut 1566. godine. Ne znaju se sa sigurnošću svi detalji gradnje ovog mosta, ali jedno je sigurno - nikoga nije ostavljao ravnodušnim. E, onda se desio taj odvratni rat i ova ljepota je bila jedna od meta koja je nastradala. Most je obnovljen 2004. godine i uvršten je na popis svjetske kulturne baštine UNESCO - a. Svake godine se tradicionalno održavaju skokovi sa ovog mosta, i ako ste u prilici da budete t kada se to dešava, definitivno to ne smijete propustiti.

Neretva je jedna od najljepših rijeka u Bosni i Hercegovini. Plijeni pažnju svojom izrazito zelenom bojom. Ima jedna legenda vezana za ovu rijeku, pa ću je podijeliti sa vama. Stara legenda kaže da jednom godišnje, u noći između 1. i 2. avgusta, rijeka Neretva svojim čudnim šumom, neki se zaklinju da je to rika, doziva svoje žrtve. Iz dubokih virova i brzaca tada dopire rika čudesnih podvodnih bića, koja se okupljaju i odabiru svoju žrtvu. Priča o čudnom strancu stiže iz davnih vremena, kada je Mostar bio sasvim maleni gradić. Jednog takvog 2. avgusta u grad je došao naočit mladić, žute kose i obrva. Nije se znalo od kuda je došao, ni kako se zove, a ni on o tome nije govorio. Hodao je Mostarom, obilazio dućane, razgovarao je s ljudima. Plijenio ih je svojom uglađenošću, dobrotom i obrazovanjem. Stanovnici Mostara nisu primijetili kada se, umoran i pregrijan od nesnošljive avgustovske vrućine (ćelopeka), ne znajući za legendu, spustio na obalu rijeke, pažljivo odložio svoju odjeću i skočio u blagotvornu svježinu i plavetnilo rijeke. Više se nije pojavio. Danima poslije, vješti plivači sa Neretve tražili su njegovo tijelo u virovima, po pećinama uzduž i poprijeko modre rijeke. Uzaludno. Stranac je nestao kao što je i došao. Jedini trag njegovog boravka bile su haljine, pažljivo složene na stijeni. Nitko ih nije dirao. Nekoliko dana prepričavalo se po kafanama, po kućama, na ulicama kako se „Žuti”, tako su ga nazivali po boji njegove kose i obrva, utopio i kako je to neka čudna rabota. I dosadilo narodu prepričavanje, a i svakog čuda za tri dana dosta, pa se već zaboravio taj događaj.

A onda, iznenada, jednoga jesenjeg dana, „Žuti” se pojavio na ulicama grada. Ljudi su se u strahu sklanjali pred njim. On je samo tumarao bez određenog cilja i ništa nije govorio. Najodvažniji mu priđoše, pitajući ga što mu se to dogodilo, ali ne dobiše nikakav odgovor. Stranac je samo šutio i kao da ih nije ni vidio, zurio u prazno. Bijaše obučen u istu onu odjeću, koja ga je čekala na obali rijeke. Danju je tumarao ulicama grada, a noću se skrivao po špiljama uz rijeku. I tako prođe nekoliko godina, a onda se jednoga dana zaputi negdje prema sjeveru uz rijeku i niko ga više nikada nije vidio. Ostao je samo prisutan u pričama na sijelima, i to u onim kasnim satima, kada se i započinju prepričavati one najzagonetnije stvari.

Od ostalih historijskih spomenika značajni su slijedeći - Kriva ćuprija ( minijaturna verzija Starog mosta ), Kule Tara i Halebija, Sahat kula, partizansko groblje i naravno nezaobilazna statua Bruce Lee - ja.

Travnik - Vezirski grad

Prvu ljepotu Bosne i Hercegovine započeti ću sa Travnikom, s obzirom da je to grad gdje živim od svoje šeste godine. Travnik ima bogatu historiju čemu svjedoče mnogobrojni historijski spomenici koji i dan danas ponosno stoje i uljepšavaju ovaj grad. U posljednjih par godina turizam se značajno popravio u Travniku. Naime, restaurirana je kula Stari grad koja predstavlja simbol ovog grada. Po mom mišljenju, Travnik ima najljepši ulaz u grad. Posebno noću je taj doživljaj izražen, jer je Stari grad osvijetljen i zaista izgleda fascinantno.

Grad Travnik je poznat kao sjedište bosanskih vezira, ali i kao rodno mjesto nobelovca Ive Andrića. Što se tiče Starog grada, tvrđava postoji više od 500 godina. Još uvijek nije utvrđeno tačno vrijeme kada je ova tvrđava nastala, sve je zasnovano na pretpostavkama, ali jedno je sigurno - još dugo vremena će da stoji i prkosi vremenu. Slijedeća zanimljiva stvar vezana za Travnik jesu mnogobrojne džamije. Mislim da je ovo grad u Bosni i Hercegovini koji ima najviše džamija. Najpoznatija je svakako Šarena dzamija ili Sulejmanija kod koje se munara nalazi na lijevoj strani.

Slijedeća znamenitost su dvije prelijepe sahat kule - na Musali i u Gornjoj čaršiji. Jedna od najljepših lokacija po mom mišljenju je Plava voda. Tu se nalazi izvor koji se zove Hendek. Ta voda je izuzetno hladna i ljeti dođe kao odlično osvježenje. Također se tu nalaze i bazeni sa pastrmkom koju možete kupiti. Mnogobrojni restorani će vam pružiti osvježenje i naravno jako ukusnu hranu. A naravno ne smijem zaboraviti ni slavne Travničke ćevape. Pa, mislim da su definitivno najukusniji u cijeloj Bosni i Hercegovini.

Sve u svemu, Travnik je jedan divan grad koji će vas oduševiti svojom historijom, jednostavnošću i ukusnom hranom.