Ljepote Bosne i Hercegovine

četvrtak, 24. svibnja 2018.

Konjic - mjesto rođenja Zuke Džumhura

Konjic je jedan od najstarijih gradova naše zemlje i nemoguće je jednim tekstom reći kojim sve znamenitostima baštini njegova općina, posebno ako se uzme u obzir podatak da arheološki tragovi sežu i četiri hiljade godina unazad.

O ovom gradu prijatnom za šetnju prvi pisani tragovi datiraju još iz 1382. godine, a smatra se da je nastao kao pogranična varoš humske države na važnom putu koji je povezivao Bosnu s Dubrovnikom.

Prolazeći kroz grad, vašem pogledu neće promaći atraktivni nacionalni spomenik – stara Kamena ćuprija sagrađena 1682. godine. Svojom pričom prošla je kroz različite etape sloveći i za remek djelo arhitekture 17. vijeka. No, 1945. godine prilikom povlačenja činom bombardovanja ruše je njemački vojnici. Tada su ostali sačuvani samo kameni stubovi, a obnovljena je u potpunosti 2009. godine.

U središtu Konjica nalazi se vjerska graditeljska cjelina, još jedan nacionalni spomenik – Franjevački samostan i crkva sv. Ivana Krstitelja. Za razliku od zgrade današnjeg samostana građene 1939. i 1940., objekat crkve nastajao je od 1895. do 1897., njen enterijer okončan je 1909. godine, a zvonik sagrađen 1919. Samostanski muzej baštini značajnim predmetima. Tu je zbirka slika, skulptura, knjiga, misnoga posuđa i ruha, te etnološka zbirka.

Jedina džamija smještena na desnoj obali Neretve u Konjicu je Repovačka džamija, djelo iz 1579. za koje se veže Hudaverdi Mehmed-čauš Bosna, porijeklom od begovske porodice Repovaca. Legenda kaže da je naredio neimarima da se minaret izgradi na lijevoj strani – strani srca, u znak ljubavi prema preminuloj supruzi kao i kćerki. I ona je nacionalni spomenik.

Mnogi znaju da je grad kojim protiče Neretva također mjesto rođenja slavnog Zuke Džumhura, putopisca, slikara i karikaturiste. Rodna kuća ovog velikana djeluje kao depadans Zavičajnog muzeja u Konjicu, koji je osnovan prije šest godina i za kratko vrijeme postao neizostavno mjesto za upoznavanje prošlosti i prirodne baštine konjičke općine.

Na planini Zlatar, nedaleko od Konjica, nalazi se atomsko sklonište, objekat poznat kao Titov bunker, čija je gradnja trajala 26 godina s utrošenih 4,6 milijardi dolara. Zbog veličine – prostire se na 20.000 kvadratnih metara, sa 100 soba, uredima i konferencijskim dvoranama – jasno je da je bio namijenjen vojnom i političkom vrhu bivše Jugoslavije. Ovdje bi moglo boraviti 350 osoba punih šest mjeseci bez kontakta s vanjskim svijetom.

petak, 23. ožujka 2018.

Jezero Smreka u Varešu

Lokalitet jezera na kopu bivšeg rudnika željezne rude Smreka leži jugozapadno od Vareša na udaljenosti od cca 1km i povezan je putem za glavnu cestu Vareš Majdan – Vareš. Od Sarajeva, ovo jezero je udaljeno 50 km a od Zenice 100 km i povezano je sa oba ova grada putnim komunikacijama. Jezero okružuju brda “Kota” na sjevernoj strani sa visinom od 1100 m i brdo “Veokovac'' na južnoj strani sa visinom od 1150 m. Sam prilaz jezeru je moguć sa lokalnog puta.

Iz izvještaja opštinskog štaba civilne zaštite Vareš br.1258/96 površina jezera na PK Smreka sa danom 12.11.1996. iznosi 125.000 m2 sa najvećom dužinom od 610 m, širinom od 320 m i dubinom od 107,05 m. Najniža kota jezera iznosi 675.5 m a najviša 782.1 m nadmorske visine. Najveća dubina jezera trenutačno iznosi cca 110 m. Jezero koriste kupači, ribolovci (pastrmka), a u januaru i februaru jezero je zaleđeno sa debljinom leda koji u prosjeku iznosi 40 cm.

Jezero Smreka, među Varešanima poznatije kao Nula, tokom ljeta utočište je za stotine kupača koji u njemu potraže spas od vrelih ljetnih dana.

četvrtak, 22. ožujka 2018.

Perućica - Najveća prašuma u Evropi

Prašuma Perućica je strogo čuvana površina Nacionalnog Parka Sutjeska koja zauzima područje od 14,34 kilometara kvadratnih. Prepuna je prekrasnih netaknutih prorodnih prizora, a jedan od njih je i Skakavac, vodopad koji se nalazi u srcu prašume visok preko 70 metara.

Ljudska ruka nikada nije imala utjecaj na ciklus ‘rađanje-život-umiranje’ biljaka i životinja u ovoj prašumi. U njoj se nalazi veliki broj stabala starih oko 300 godina, a smatra se da je sama prašuma stara oko 20.000 godina. Ovdje se mogu pronaći stabla visoka preko 50 metara, a trenutno najviše izmjereno visoko je 57,4 metra. Dosadašnji rekorder, stablo visoko 62 metra nedavno je palo.

S obzirom da je u ovoj prašumi do sad registrovano preko 170 vrsta drveća i grmlja, te preko 1000 vrsta zeljastog bilja, od kojih su brojni endemi, Perućica se smatra lokacijom od posebnog naučnog interesa.

Peručica nudi jedinstvenu studiju o ulozi prašuma u globalnom ciklusu ugljika, s obzirom da je ona jedna od posljednjih prašuma u urbanoj Evropi, što je čini savršenom prirodnom laboratorijom.

Zbog svoje ljepote i bogatstva, 1952. godine prašuma je proglašena strogo zaštićenim dijelom prirode koji se isključivo koristi za naučne i obrazovne svrhe, dok je 1954. godine stavljena pod zaštitu države kao prirodni rezervat.

Perućica predstavlja istinsko prirodno bogatstvo, jedno od posljednjih očuvanih u Evropi. S obzirom da je šuma vrlo gusta, u nekim dijelovima čak i neprohodna, te zaštićena, posjeta je dozvoljena samo uz najavu i pratnju vodiča iz Nacionalnog parka Sutjeska.

srijeda, 23. kolovoza 2017.

Vodopad Kravice

Bosna i Hercegovina je zemlja koja ima nevjerovatnu prirodu. Raj na zemlji je vodopad Kravice koji sam nedavno posjetila. Mjesto me oduševilo i oborilo sa nogu. Vodopad Kravice je udaljen oko 40 km od grada Mostara. Voda rijeke Trebižatna tom mjestu se razuđuje i pada sa visine od 30 metara stvarajući prirodni amfiteatar širine 150 metara, stvarajući prirodnu predstavu koja podsjeća, naravno u mnogo manjoj mjeri, na slapove Nijagare.U ljeto ga obično posjećuju ljubitelji raftinga I lokalno stanovništvo i idealno je mjesto za odmor i zabavu u prirodnom netaknutom ambijentu sa konstantnim zvukom vodopada u pozadini. U blizini vodopada nalazi se i mala pećina u kojoj se mogu vidjeti stalaktiti od kalcijum karbonata, stari mlin i brodić.

Ono što me posebno iznenadilo jeste broj stranih turista. Mislim da ih je čak bilo više nego domaćih posjetioca. Mogu se čuti razni jezici i razne rase ljudi. To je jednostavno mjesto koje nikoga ne ostavlja ravnodušnim.

Kada dodjete do mjesta, uplatite 6KM po osobi (djeca ne plaćaju) i plus 2KM za cjelodnevni parking. Imate dvije opcije kako se spustiti do vodopada: pješke ili malim vozićem-busom koji je super cool. Cijena tog neobičnog prevoznog sredstva je 2KM po osobi s tim da se djeci ne naplaćuje za usluga. Za par minuta ste dole, u raju na zemlji. Uzbudjenje je ogromno. Nisam mogla da vjerujem svojim očima u takvu ljepotu koja se nalazila ispred mene.

Na lokalitetu se nalazi i par grill barova gdje možete nešto pojesti i popiti. Voda je čista i ne pretjerano hladna. Ali, čim se mrak počne spuštati osjeti se svježina u vodi. Malo mi je bio strašan drveni most preko kojeg se mora preći da bi došli na obalu koja je predvidjena za sunčanje i odmaranje. Nadam se da će vremenom malo renovirati taj mostić.

Dostupna je vožnja kanuom. Sve u svemu, jedno prelijepo mjesto koje se mora posjetiti. Mislim da nikog ne ostavlja ravnodušnim svojom ljepotom koja je unikatna u svakom mogućem smislu. Ako ste u mogučnosti posjetite ovaj biser što prije. Nećete se pokajati.

Photo credit: Pixabay.com

petak, 12. lipnja 2015.

Sanski most - Grad na devet rijeka

Sanski most je grad koji bih voljela posjetiti. Čula sam da je to jedan naprosto divan grad koji oduševljava sa svojim izgledom. Sanski Most sa okolinom nalazi se u srednjem toku rijeke Sane, sa osloncem na planinu Grmeč na zapadu i planine Mulež i Behremaginicu na istoku. Područje općine Sanski Most ima rijeku Sanu i osam rječica; Sanicu, Dabar, Zdenu, Blihu, Majdansku Rijeku, Japru, Sasinku i Kozicu, te nekoliko kraćih ponornica. Na sanskom području ima nekoliko jakih kraških vrela koja su istovremeno i izvori rječica; Saničko vrelo, Dabarsko vrelo i vrelo Zdene. U selu Ilidža, podno planine Mulež, ima jači izvor radioaktivne sumporne vode sa značajnim ljekovitim svojstvima. Na svom području ima i nekoliko većih pećina među kojima su Hrustovačka i Dabarska. Zbog otvorenosti doline Sane prema sjeveru ovo područje je pod uticajem srednjoevropske klime.

S obzirom na povoljan geografski položaj i klimu, područje sanske općine bilo je naseljeno i u predhistoriji. Na to upućuju brojna nalazišta – gradine kako ih narod naziva. Predhistorija za ovo područje je vrijeme prije dolaska Rimljana u ove krajeve i ovladavanje njima. Do sada otkriveni spomenici i drugi nalazi u ovom području nisu dali podatke o toponomiji i stanovništvu ovoga kraja. Međutim, antički izvori ukazuju na to da su u dolini rijeke Sane i Vrbasa živjeli Mazeji, Ilirsko pleme. Oko 820 godine spominje se malo naselje po imenu mren tj luka mren.iz toga naselja se razvio grad po imenu sanski most ali taj razvoj je sporo tekao.

Općina Sanski Most na svojoj teritoriji ima niz zaštićenih spomenike prirode, kao što su:

– Pećina Hrustovača, koju krase stalaktiti i stalagmiti, umjetnički tajnovitom rukom prirode, izvajali su skulpture pećinskih životinja lava i slona, a ukrasi koji spajaju visoke svodove sa tlom, liče na ogrmone indijanske toteme. Na osnovu Zakona o zaštiti proglašena je spomenikom prirode. Posjeduje naučno istraživačke, obrazovne, turističko-rekreativne i druge vrijednosti.

– Izvor rijeke Dabar stavljen je na osnovu Zakona o zaštiti prirode pod zaštitu kao spomenik prirode. Tokom svog cjelokupnog toka rijeka Dabar je pitka i veoma bogata ribom, te predstavlja poseban revir.

– Dabarska pećina koja je na osnovu Zakona o zaštiti prirode, stavljena pod zaštitu kao spomenik prirode, nalazi se pored izvora rijeke, a čuvena je po činjenici da u njoj obitava čovječija ribica. Pećina posjeduje naučnu i rekreativnu namjenu.

– Vodopad Bliha – „Blihin skok” predstavljaprirodnu zanimljivost pa je na osnovu Zakona stavljen pod zaštitu kao spomenik prirode. Nalazi se u mjestu Fajtovci udaljen 14km od grada. Lomi se niz stijenu visoku oko 56 metara, stvarajući nadnaravnu prirodnu ljepotu. Vodopad ima naučnu i turističko-rekreativnu vrijednost.

četvrtak, 11. lipnja 2015.

Gazi Husrev-begova biblioteka

Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu prva je biblioteka za koju se pouzdano zna kada je osnovana (1537.). Pri navali Eugena Savojskog 1697. godine na Sarajevo, poharan je Gazi Husrevbegov vakuf, pa je tom prilikom odnesen i veći broj knjiga iz Biblioteke, i pored toga, do danas je sačuvano nekoliko knjiga na kojima ima zapis i pečat da ih je uvakufio sam Gazi Husrevbeg.

Sve do 1863, koliko se do danas zna, Biblioteka je ostala u sklopu Kuršumlije medrese. Te je godine, na poticaj Topal Osman-paše, guvernera Bosne, uprava Gazi Husrev-begova vakufa dogradila jednu veću prostoriju uz Begovu džamiju ispod munare. Tu je Biblioteka preseljena iz Medrese i ostala do godine 1935, kada je smještena u prizemne prostorije zgrade sarajevskog muftijstva pred Carevom džamijom. To je urađeno jer su dotadašnje prostorije postale tijesne s obzirom da se knjižni fond Biblioteke iz dana u dan množio, a i broj posjetilaca je bivao sve veći.

S obzirom na porijeklo rukopisa ove Biblioteke, odnosno gdje su sve oni nastali – pisani i prepisivani, možemo utvrditi da ih ima iz raznih krajeva islamskog svijeta, a osobito iz pojedinih velikih i značajnih centara kao iz Meke, Medine, Kaira, Bagdada, a naročito Istanbula. Najstariji rukopis u Gazi Husrev-begovoj biblioteci je djelo Ihjau ulumud-din, od Ebu Hamid Muhameda el-Gazalije, umro 1111. godine, teološko-mističko djelo, prepisano 1131. godine.

Dešavanja devedesetih godina izmjestili su biblioteku pored ženskog odjeljenja Gazi Husrev-begove medrese na Drveniji u ulici Hamdije Kreševljakovića 58, gdje je i ostala do 2013. godine.

Biblioteka je u novom ruhu i korisnicima je na raspolaganju fond od 90.000 jedinica: štampane knjige, periodike, historijski dokumenti, a oni najznačajniji i najvredniji dostupni su u mikro i digitalnoj formi. Biblioteka ima bogat fond rukopisa na orijentalnim jezicima. Osnovni fond je 10.000 kodeksa na arapskom, turskom i perzijskom.

petak, 10. travnja 2015.

Planina Treskavica - Planina sa 365 vrela

Podaci govore da na ovoj planini izvire 365 vrela. Priroda ju je obdarila i velikim brojem jezera koja se napajaju iz lednika, podjezerskih izvora, okolnih izvora i potoka. Do većine jezera ne može se prići automobilom, čime su zaštićena od ljudskog djelovanja. Najviši vrh Treskavice iznosi 2.088 metara nadmorske visine i karakterističan je po tome što ga planinari zovu trima različitim imenima. Za jedne je on Mala ćaba, za druge Đokin toranj, a za treće Pakliješ.

Kada je vidljivo i sunčano, pruža se vidik sve do Crne Gore i Jadranskog mora. Treskavicu krase velike i guste šume crnogorice i bjelogorice, kao i brojni proplanci sa bujnom travom. Kristalno čista jezerska voda i nedirnuta okolina nude nezaboravne trenutke, posebno u vrelim ljetnim danima, a čitav put moguće je preći za nekih tri sata pješačenja. Upravo su brojni izvori i jezera ono što izdvaja Treskavicu od ostalih planina. Tu su i jezera Veliko, Platno, Crno, Bijelo i Zmijsko jezero te Turov Stan, Kućare, Trokunsko, Gornja Bara i Simovića Bara. Prvih pet jezera su glacijalnog porijekla, nalaze se iznad 1500 metara nadmorske visine i predstavljaju najizrazitije tragove ledenog doba na ovoj planini. Predstavljaju vrijedne ekosisteme sa specifičnom florom i faunom.

srijeda, 8. travnja 2015.

Hram boga Mitrasa u Jajcu

Hram boga Mitrasa je najstariji, a samim tim i jedan od najvrednijih spomenika u kraljevskom gradu Jajcu. Zbog svoje specifičnosti se ubraja i u najznačajnije mitreje u cijeloj Europi.

Sam spomenik datira iz 3. ili početka 4. stoljeća nove ere, a mitreizam kao kult potječe iz Indije, ali su ga rimske legije preko Irana, Sirije i Iraka donijele i u Jajce. Hram boga Mitrasa je sačinjen u pećini u kojoj se nalazi oltar na kojem je u živoj stijeni isklesan lik Mitrasa u trenutku ritualnog žrtvovanja bika, te simboli tame i svjetlosti.

Spomenik je pronađen 1931. godine ukopan u zemlji, nakon čega je sazidan zaštitni objekat, da ne bi došlo oštećenja spomenika usljed izloženosti padavinama i raznim drugim agensima.

Hram je obnovljen u okviru MDG-F programa "Unapređenje kulturnog razumijevanja u BiH" finansiranoga sredstvima vlade Kraljevine Španije. Vrijednost projekta je oko 260.000 KM. Prema vjerovanjima sljedbenika ljudima daje hrabrost, zemljama osigurava mir, štiti pravednike, carevima obećava prijestolja.

Ljepote Jablanice

Jablanica pripada gornjem regionu Hercegovine. Nalazi se ispod planina Čvrsnica i Prenj, prirodnih granica mediteranske i kontinentalne klime. Kroz centar grada protiče rijeka Neretva.

Prirodni resursi ove općine su ogromni i neiskorišteni i predstavljaju dobar oslonac za turistički razvoj. Jablaničko jezero, planine Prenj i Čvrsnica, skijalište Risovac, kanjon rijeke Neretve su prirodne ljepote kojih će te se dugo sjećati.

Jablaničko jezero pruža mogućnost za bavljenje sportovima na mirnim vodama, a kanjonom Neretve možete uživati u kajaku i raftingu. Planine Prenj i Čvrsnica su idealne za sportski lov i planinarenje, Risovac nudi sadržaje zimskog turizma i nalazi se u okviru Parka prirode Blidinje.

četvrtak, 2. travnja 2015.

Eko selo Boračko jezero

Eko selo Boračko jezero osnovano je 2005. godine kao drustvo za sportsko-rekreativni turizam, hotelsko-turističko-ugostiteljske usluge i marketing.

Raspolaže sa 36.000 m2 uređenog prostora uz Boračko jezero, gdje se nalazi moderni auto-kamp. Postoji neposredan izlaz na jezero, gosti imaju priliku odmora, zabave i rekreacije na pontonskoj plaži. Čitav posjed se može obići pontonskim stazama, koje vode kroz prelijepu i očuvanu prirodu.

Na lokaciji "Eko sela" postoji restoran i kafeterija gdje se služe domaći, bosansko-hercegovačke specijalitete uz ponudu vrhunskih vina, alkoholnih i bezalkoholnih pića.

U sklopu aktivnosti organizuje se Rafting na Neretvi. Postoji 10 rafting čamaca sa kompletnom opremom i vrhunski obučenim skiperima.

Organizuju se i jednodnevne izleti na Boračo jezero, izlete na Prenj, Rujište i Lukomir.

srijeda, 1. travnja 2015.

Šantića vila

Za vrijeme austrougarskog perioda u Bosni i Hercegovini se pojavljuje jedan novi tip zgrade za stanovanje koja se naziva vila. Bio je to slobodnostojeći objekat u vrtu, sa visokim drvećem i cvijećem.

Stambeni objekat – Vila Šantića tipološki odgovara austrougarskoj vili. Poglavar Bosne i Hercegovine, barun Benko, je 1902.godine sagradio vilu na Borcima u kojoj je često boravio sa društvom dolazeći u lov. Nakon deset godina, 1910.godine, je prodao vilu porodici Šantić iz Mostara.

Već 1913.godine, poznati pjesnik Aleksa Šantić se nastanio u ovoj vili, kada je bio protjeran iz Mostara od strane austrougarske vlasti zbog svojih rodoljubivih pjesama. Kao dobar prijatelj, a i u rodbinskoj vezi sa Šantićima, u vili je jedno vrijeme boravio i Svetozar Čorović.

Poslije I svjetskog rata Aleksa Šantić je prodao vilu Domu zdravlja (Higijenskom zavodu) Mostar, koji je 1928.godine vilu osposobio za Dječije oporavilište nadogradnjom još jednog sprata. U II svjetskom ratu vila je služila kao partizanska bolnica. Neprijateljska vojska je u tim ratnim godinama zapalila vilu.

Poslije II svjetskog rata Ministarstvo šuma BiH je obnovilo vilu za svoje potrebe i pretvorilo je u šumsko-lovačku kuću. Godine 1960.u Šantića vilu je uselio, zbog bolesti, i do smrti 1970.godine boravio akademski slikar Lazar Drljača koji je i sahranjen po sopstvenoj želji na proplanku, neposredno uz vilu. Objekat Vila Šantića je u ratu 1992-1995. godine stradao pri povlačenju vojske koja se tu nalazila (zapaljena), tako da su sada ostali samo kameni zidovi.

Ljepote Konjica

Opština Konjic leži na rijeci Neretvi neposredno uz Jablaničko jezero. Jedan je od najstarijih gradova BiH, koji je bio važan saobraćajni čvor u osmanlijskom periodu. Stoga je i arheološko naslijeđe opštine Konjic bogato, posebno spomenicima iz srednjeg vijeka.

Ovdje se nalazi jedno od najvećih vještačkih jezera u ovom dijelu evrope - Jablaničko jezero. Kameni most na Neretvi sagrađen je 1682 godine, a porušen 1945. Već 1946 sagrađen je betonski most koji je i danas u funkciji.

O historijskim zbivanjima, narodnom životu i običajima, o značajnim događajima, ljudima i legendama svjedoče i pričaju oko 4.160 stećaka na skoro 150 registrovanih nekropola. Bez sumnje, područje općine Konjic historijski je izuzetno bogat prostor. Na žalost, veliki broj spomenika je vremenom nestao, a sa njihovim nestankom Konjic, kao i svaka sredina, ostaje bez dijela svoje prošlosti, bez svjedoka na minula vremena.

Kruna cjelokupne ljepote su Boračko jezero i Neretva, koja, kao rijetko koja rijeka, ovako čista protiče po sredini grada, a koju svakodnevno ukrašava pedesetak galebova. Neretva je najljepša krajem maja, kada riba počinje bolje da “uzima”, a pred zalazak sunca, na njene obale izađe desetine ribolovaca. Sve ljepote ovoga grada, Neretve, Boračkog jezera, Prenja, doline Neretvice i Idbarčice, kao i druge, ne mogu se opisati.

Ski centar Ponijeri kod Kaknja

Ponijeri su vikend naselje a i izletište za mnoge Kakanjce kako u zimskom tako i u ljetnom periodu. Ponijeri po svojoj ljepoti zaslužuju pažnju šireg prostora. Naziv Ponijeri potječe od riječi «ponori» ili «poniranje». I zaista u Ponijerima se na nekoliko mjesta mogu susresti ponori. U Ponijerima su vršena ispitivanja negdje iza drugog svijetskog rata bojenjem vode tamošnjih potoka. Voda koja ponire u središtu Ponijera, dokazano je, da se ta voda pojavljuje negdje na dnu Ponijera u obliku vrela.

Nadmorska visina Ponijera je negdje oko 1000 m a kote okolo Ponijera su preko 1000 m. A to je naidealnije područje i visina za odmor i rekreaciju. Zrak je neobično čist i bogat kisikom. Značajno su udaljeni od zagađivača okoline. Prije šezdesetih godina to je bilo zemljoradničko zemljište za ukos trave i uzgoj stoke. Poslije II sv. rata na lokoaciji Ponijera - Vrheblje je bila planirana izgradnja bolnice za plućne bolesnike, ali miješanjem politike taj je projekat preseljen u Sarajevo.

Prednosti ovog skijališta su odlično pripremljene skijaške staze, dugogodišnje postojanje skijaške škole , mogućnost iznajmljivanja opreme i dobar pristup.

Ski liftom i ski stazom u dužini od 1000 m Ponijeri se uvrštavaju u naše skijaške centre.

ponedjeljak, 30. ožujka 2015.

Slivanjska visoravan

Slivanjska visoravan se nalazi izvan općinskog centra grada Breze, na nadmorskoj visini od 800 m koja je idealno mjesto za odmor i rekreaciju, lov, planinarenje, branje ljekovitog bilja.

Na Slivanjskoj visoravni domaći stanovnici su došli na ideju da na tim prostorima, u mirnim oazama, što više obogate turističku ponudu i pristupili su razvoju kućne radinosti, sitnom zanatstvu, izradi suvenira, uzgoju pčela, berbi ljekovitog bilja i proizvodnji zdrave hrane.

Planinarsko društvo iz Breze ima dugu tradiciju planinarenja i posjeduje vlastiti, atraktivni planinarski dom "Budozelje", koji pruža izvanredne mogućnosti za odmor i rekreaciju.

Pepelari kod Zenice

Pepelari su izletište udaljeno 48km od Zenice, u podnožju planine Tvrtkovac, na nadmorskoj visini od 770 m. Posjeta ovom izletištu, koje je okruženo gustom borovom šumom i živopisnim terenima, neponovljiv su doživljaj za izletnike, rekreativce i ljubitelje prirode iz Zenice i drugih gradova. Za ovaj predio u pogledu flore i faune može se reći da je priroda zaista bila izdašna. Tu srećemo mješavinu listopadnog drveća i četinara. Predio je bogat lovnom divljači, ljekovitim biljem, gljivama.

Zanimljivo je da u selu Pepelari rastu muška tisa obima 390 cm i ženska, obima 483 cm. Navedene tise su bile pod zaštitom u bivšoj državi, a sada imaju prividnu zaštitu i prepušteni su brizi mještana i planinara.

Ovdje se nalazi i prekrasni planinarski dom - jedan od najljepših i najopremljenijih planinarskih domova u prekrasnoj prirodnoj sredini.

Nekada je to bila šumarska kuća šumske uprave "Krivaje". Od 1968. godine je šumarska kuća data na upravljanje planinarskom društvu Željezara. Nakon što je 1970. godine formirano planinarsko društvo medicinskih radnika "Tvrtkovac", šumarska kuća je prenesena tom društvu, koje ga je napornim radom pretvorilo u ugodan planinarski dom. U ratu je devastiran.

Dom je 2009 renoviran i sada jedan je od najkomfornijih domova u BiH. U prizemlju se nalaze sobe za spavanje sa 24 kreveta i sobom za domara. Osim kuhinje i sanitarnog čvora tu se nalazi i prostorija za dnevni boravak predviđena za 40 osoba. U potkrovlju se nalaze dva prelijepo uređena apartmana sa kupatilom i WC-om.

srijeda, 25. ožujka 2015.

Kamberovića polje u Zenici

Kamberovića polje u Zenici je jedan od najljepših gradskih parkova u BiH. Provela sam mnogobrojne nezaboravne sate i dane na ovom prelijepom mjestu čiji prirodni ambijent nikoga ne ostavlja ravnodušnim.

Tu se nalaze i mnogobrojni sportski tereni od atletskog stadiona, preko teniskih terena, pa do terena za odbojku, košarku, mali nogomet, nogomet, biciklističkim stazama i stazama za šetnju.

Kamberovića polje je naročito posjećeno kada je lijepo vrijeme. Građani bježe od vrelog asfalta i pronalaze osvježenje i mir upravo ovdje.

Muzej AVNOJ-a u Jajcu

Muzej II. zasjedanja AVNOJ-a osnovan je 1953. godine kao centralna jugoslavenska muzejska institucija memorijalnog tipa. Za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini zgrada u kojoj je održano Zasjedanje bila je devastirana, a muzejska građa, osim nekoliko predmeta, otuđena. U septembru 2002. godine Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila je Dom AVNOJ-a nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine kome treba biti vraćena funkcija Muzeja AVNOJ-a. Obnovljeni Muzej II zasjedanja AVNOJ-a zvanično je otvoren 29.11.2008. godine.

U muzeju su ranije bili izloženi pravni i historijski dokumenti, fotografije, audio i video zapisi, trofejno oružje i biblioteka u kojoj je bilo više od 10.000 knjiga, zatim jubilarni zlatnici i srebrenjaci izdani poslije 1945. godine, kao i zbirka u kojoj je bilo 870 radova najpoznatijih slikara i kipara Jugoslavije koji su ta umjetnička djela stvarali u Jajcu.

Ovaj muzej je odličan za sve ljubitelje historije.

utorak, 24. ožujka 2015.

Džamija Esme Sultanije

Esma Sultanije džamija je najvredniji objekat među jajačkim džamijama osmanskog perioda. Po svojoj veličini i obliku izdvaja se od ostalih jajačkih džamija. Esme Sultanije džamija nalazi se u centru jajačke čaršije.

Džamija je podignuta 1749./50. godine, a njen osnivač je čauški čehaja Emir Mustafa. U vezi imena Esme Sultanije postoji sačuvano predanje da je Esma sultanija, supruga bosanskog namjesnika Mehmed paše Muhsinovića sagradila ovu džamiju i dva mosta na Vrbasu. Kako je bila bolesna, astrolozi su joj prorekli da će ozdraviti ukoliko napravi tri zadužbine. Od svoga nakita je podigla mostove na Vrbasu i jednu od najljepših džamija u Jajcu.

Uz ovu džamiju se nalazi dvadesetak nišana, a među njima osam nišana imaju epitafe. Najstariji datirani spomenik je iz 1238(1822) godine, a najmlađi je datiran sa 1292(1875) godinom.

ponedjeljak, 23. ožujka 2015.

Katakombe u Jajcu

Ne možete biti Jajcu a da ne posjetite katakombe. Zvuči pomalo strašno, ali je veoma interesantno. U periodu krajem 14. i početkom 15. stoljeća, moćni vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić, koji je bio osnivač grada Jajca, dao je nalog da se isklešu Katakombe kao mjesto posljednjeg prebivališta vojvodske porodice Hrvatinića.

Hrvatinić je usporedo sa izgradnjom grada dao isklesati Katakombe ili podzemnu crkvu. Namjena je bila da se u ovoj crkvi sahrane on i njegova porodica. Međutim, nikad niko nije sahranjen. Postoje neke verzije zbog čega je to tako ali Hrvoje je 1416. godine umro u Kotor Varošu. Katakombe u Jajcu godišnje posjeti između 13.000 i 16.000 turista iz BiH, susjednih ali i drugih evropskih zemalja. Na ulazu u podzemnu crkvu nalazi se i ploča na kojoj piše: "U jesen 1943. godine ovdje je povremeno boravio i radio vrhovni komandant Narodno-oslobodilačke vojske partizanskih odreda Jugoslavije Josip Broz Tito".

Postoji i legenda među građanima Jajca da su Katakombe na neki način čuvale i život Tita. Katakombe su 2003. godine proglašene nacionalnim spomenikom BiH.

Za Osmanski period se veže legenda koja kaže da je u podzemnoj crkvi 40 dana bio zatvoren jedan derviš. Smatralo se da će postati evlija- sveti. Tih 40 dana je bio samo na vodi i hljebu i toliko je bio slab da ga je narod i smatrao evlijom.

petak, 20. ožujka 2015.

Ljepote Jajca

Jajce je jedan od najljepših gradova Bosne i Hercegovine. Obiluje raznovrsnim historijskim spomenicima i prirodnim bogatstvima od kojih dah zastaje.

Srednjovjekovna povijest Jajca vezana je za sina vojvode Vukca Hrvatinića, Hrvoju koji je 1380. godine naslijedio svog oca na položaju bosanskog “velikog vojvode“.Jajce se, u pisanom dokumentu, prvi put pominje 1396. godine kada se Hrvoje Vukčić naziva jajačkim ("conte di Jajcze"). Kraljevskim gradom Jajce postaje za vladavine kralja Tvrtka II. U XV. stoljeću, Jajce postaje stolno mjesto bosanskih vladara. Upravo u Jajcu je 1461. godine krunisan posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević.

Osmanske trupe su zauzele grad tokom 1463. godine, ali su se u njemu zadržale samo šest mjeseci. Ipak, Jajce je osvojeno u prosincu 1527. godine. U periodu osmanske vlasti, u Jajcu se na mjestu srednjovjekovnog trgovišta formirala čaršija sa nizovima drvenih dućana, zanatlija i trgovaca, između gradskih kapija.

Austrougarska vojska je zauzela grad 1878. godine. U periodu austrougarske uprave u Jajcu nastaje tzv. industrijska zona na desnoj obali rijeke Plive i lijevoj obali rijeke Vrbas, koja doprinosi stvaranju novog izgleda grada.

U periodu II. sv. rata Jajce postaje centar velike slobodne teritorije i tako dobija veliki značaj. U Jajcu je 29. i 30. studenog 1943. godine održano II zasjedanje AVNOJ-a gdje su predstavnici Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije, Crne Gore, Makedonije i Slovenije, odrekavši se dijela suvereniteta, stvorili federalnu državu Jugoslaviju.

Od nacionalnih spomenika treba spomenuti slijedeće: hram boga Mitrasa, katakombe, džamija Esme Sultanije, Muzej AVNOJ-a.