Gabela - Bogato arheološko nalazište na obali Neretve

Gabela je jedno izuzetno bogato arheološko područje na obali Neretve za koju se vezuje mnogo priča. Radi strateškog položaja Gabela je bila naseljena i u rimskim dobu iz kojega imamo ostatke ciglane i gospodarskih zgrada na periferiji mjesta.Od velikog broja srednjovijekovnih građevina su do danas najupečatljiviji ostaci stare utvrde te kamena ploča velikim krilatim lavom simbolom Mletačke republike. Za prevlast nad Gabelom sukobljavali su se razni politički i privredni interesi , Turci je zauzimaju 1477.godine. Nakon više neuspjelih pokušaja Mlečani 1694. zauzimaju Gabelu , potom mirom u Požarevcu 1718. godine , Gabela pripada Turcima, a Mlečani sve važnije građevina ruše lagumom. Gabela je ponovo pod Turskom upravom, no bez svoje nekadašnje moći. Za Austro-ugarske vladavine i izgradnje uskotračne pruge u Gabeli je bilo čvorište iz pravca Sarajeva za Dubrovnik i Metković.

Riječ “gabella” na talijanskom jeziku znači carina, koja se u Drijevima plaćala raznim gospodarima u srednjem vijeku. Ona je preuzela u nasljedstvo neretvansku trgovinu koja je nekoć bujno evala u rimskoj Naroni, današnjem Vidu, koji su u povijesnim dokumentima neki pisci često nazivali Starom Gabelom.

Pažnju svjetske javnosti Gabela je privukla i krajem prošlog stoljeća kada je meksički znanstvenik Roberto Salinas Price, proučavajući Ilijadu i Odiseju, razvio hipotezu prema geografskim informacijama u Ilijadi da je trojanski rat bio u dolini rijeke Neretve , odnosno da je Gabela bio Ilios , glavni grad države Troje.

Mitska Troja je po toj teoriji obuhvaćala područje od rijeke Cetine na istoku do Dubrovnika na jugozapadu i na sjeveru do Ivan planine, dakle cijela Hercegovina i dio Dalmacije. Također, tadašnja Troja obuhvaća i otoke Brač, Hvar, Korčulu, Mljet, Lokrum i druge, kao i poluotok Pelješac. Sam Price nije odustao od svoje tvrdnje da su drevni Trojanci živjeli na ovim prostorima i u knjizi je nastojao i dokazati.

Iako njegovu teoriju znanstvena javnost nikada nije prihvatila pa čak ni ozbiljnije razmatrala, Price je i dalje odlučan u tvrdnji kako su drugi u krivu, a da je jedino on detektirao sadržaj drevnih Homerovih spisa. Uzgred, Price sumnja kako je legendarni slijepi pjesnik Homer uopće ikada i postojao. Naime, on smatra kako su “Ilijada” i “Odiseja” narodne priče koje se samo pripisuju nepostojećem piscu.