Zanimljivo je da nikad ne napuštaju to područje, odnosno, ne
prelaze na neku drugu teritoriju.
Naime, oni nisu oduvijek divlji konji, nego su potomci
pitomih konja koje su vlasnici, dolaskom mehanizacije, prije pola stoljeća
počeli puštati na slobodu da sami brinu o sebi.
Godinama je broj konja varirao, a nakon rata je po nekim
procjenama bilo oko 300 konja. Broj se smanjivao najviše zbog lovokradica i
prometnih nesreća kada konji izađu na cestu.
Kako bi se spriječilo osipanje, Općina Livno je proglasila
konje zaštićenom vrstom. Također, izdvojena su i određena sredstva za zaštitu i
brigu o njima.
Livanjski divlji konji nisu samo domaća atrakcija.
Zabilježen je i veliki broj turista iz cijelog svijeta koji se dive njihovoj ljepoti
i nesputanosti. Objavljeno je i nebrojno reportaža sa Livanjskog polja, a
mnoge svjetske turističke stranice divlje konje s ovog područja preporučuju kao
nešto što se obvezno mora vidjeti.
Ovo je pravo bogatstvo jedne zemlje i trebamo to bogatstvo očuvati na najbolji mogući način. Ovi konji su fascinantni.
Nema komentara:
Objavi komentar